Karan: Šmit nije visoki predstavnik, nego radnik “na crno”

Kristijan Šmit nije visoki predstavnik međunarodne zajednice, kako ga predstavljaju, nego klasični radnik “na crno” kojeg dovode u BiH bez pravnog utemeljenja za njegovo imenovanje, izjavio je za Srnu profesor ustavnog prava Siniša Karan.

Karan je istakao da Šmit nije izabran u skladu sa Aneksom 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji je jedini izvor legitimnog mandata visokog predstavnika, te samim tim nema ovlašćenja za obavljanje ove dužnosti, podsjetivši da je Aneks 10 /Sporazum o civilnom sprovođenju mirnog rješenja/ Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH jedini izvor ovlašćenja visokog predstavnika.

Profesor ustavnog prava je naglasio da je Aneks 10 i jedini izvor mandata i ovlašćenja visokog predstavnika, te da je ta institucija njime i uspostavljena i su ovlašćenja visokog predstavnika regulisana Članom 2 Aneksa 10.

On je pojasnio da odredba Člana 5 ovog aneksa predviđa da je visoki predstavnik na terenu konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnom sprovođenju mirnog rješenja.

“Shodno Članu 6 Aneksa 10, sporazum je stupio na snagu poslije potpisivanja, s tim da su strane preuzele obavezu /Član 4/ da će u potpunosti sarađivati sa visokim predstavnikom, kao i sa međunarodnim organizacijama i agencijama kao što je predviđeno u Članu 9 Opšteg okvirnog sporazuma”, precizirao je Karan.

On je dodao da se Članom 2 Aneksa 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma visokom predstavniku stavlja u zadatak da: prati implementaciju mirovnog sporazuma, ostvaruje bliske kontakte sa stranama potpisnicama sporazuma s ciljem afirmacije punog poštivanja svih civilnih aspekata sporazuma, vrši koordinaciju aktivnosti međunarodnih civilnih organizacija i agencija u BiH radi osiguranja efikasne implementacije civilnih aspekata Mirovnog sporazuma.

Profesor ustavnog prava je pojasnio da je ovim odredbama predviđeno da će visoki predstavnik poštivati njihovu samostalnost u okviru njihovog djelokruga, te po potrebi davati opšte smjernice u vezi sa uticajem njihovih aktivnosti na implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma, pomagati, kada to smatra neophodnim, u rješavanju svih poteškoća koje se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela sporazuma, učestvovati na sastancima organizacija donatora, podnositi periodične izvještaje o postignutom napretku Ujedinjenim nacijama, Evropskoj uniji, SAD, Ruskoj Federaciji i drugim zainteresovanim vladama, stranama i organizacijama, te davati smjernice za rad međunarodnih policijskih snaga Ujedinjenih nacija /IPTF – misija okončana 31. decembra 2002/.

On je naglasio da Upravni odbor Savjeta za provođenje mira /PIK/ nema ovlašćenje da imenuje visoke predstavnike bez odobrenja Savjeta bezbjednosti
UN, ukazavši da je takozvana odluka Upravnog odbora PIK-a o imenovanju novog visokog predstavnika akt bez pravnog dejstva.

Profesor ustavnog prava je pojasnio da PIK nije ništa drugo nego ad hok skup zemalja bez pravnog ovlašćenja i da Savjet bezbjednosti nije ovlastio ni ad hok Upravni odbor PIK-a da imenuje novog visokog predstavnika, niti je odobrio ili ratifikovao Šmitovo imenovanje, niti je o tome donesena odgovarajuća rezolucija Savjeta bezbjedbosti, kao što saglasnost nije dala ni Republika Srpska kao strana potpisnica Aneksa 10.

Karan je istakao da PIK nema nikakvo ovlašćenje da visokom predstavniku daje ovlašćenja izvan mandata iz Aneksa 10, niti je Savjet bezbjednosti UN visokom predstavniku dao bilo kakva dodatna ovlašćenja.

“Građanin Šmit nema, niti može da prisvaja bilo kakvo valjano pravno ovlašćenje po osnovu Aneksa 10 niti po bilo kom drugom osnovu”, naglasio je Karan, dodavši da je PIK “neformalna grupa država”, ad hok grupa bez ikakvih pravnih ovlašćenja /kako ga i Evropski sud za ljudska prava naziva/”, pojasnio je Karan.

On je konstatovao da pravni savjetnici OHR-a ne mogu odlučivati o proceduri imenovanja, dodavši da Aneksom 10 visoki predstavnik nije dobio izvršna i
naredbodavna ovlašćenja, kao ni zakonodavna.

“Iz Aneksa 10 ne proizilazi donošenje zakona i drugih propisa umjesto legalnih i legitimnih organa entiteta i institucija BiH. Visoki predstavnik ni po kom osnovu ne može da nameće zakone, mijenja entitetske ustave, ne može ‘zalediti’ bankovne račune stranaka, ukinuti nižestepene sudske odluke, zabraniti određenim licima imenovanje na političke funkcije, smijeniti funkcionere na najvišem političkom nivou ili lica na nekim drugim ključnim pozicijama”, precizirao je profesor ustavnog prava, upitavši gdje su granice intervencionističkih ovlaštenja visokog predstavnika i da li takva granica uopšte postoji.

Karan je naglasio da su samoprigrabljena diktatorska ovlašćenja visokog predstavnika suprotna ljudskim pravima, posebno pravu na pravično i javno suđenje po osnovu člana 6 Evropske konvencije o ljudskim pravima i pravo na slobodne izbore po osnovu protokola broj jedan uz Evropsku konvenciju.

Profesor ustavnog prava je istakao da je poštovanje Dejtonskog sporazuma ključni element poštovanja vladavine prava /Član 1, tačka 2 Ustava BiH/ i nijedna institucija ni pravni ni politički subjekat ne mogu biti iznad zakona, ustava, sudskih i političkih odluka, a posebno ne iznad odluka donesenih demokratskim procedurama u organima državne vlasti, posebno organa predstavničke, narodne demokratije u kojima se usvajaju zakoni.

Nažalost, konstatovao je Karan, visoki predstavnici u BiH su pokazali prezir prema ovim osnovnim principima te nanijeli ogromnu štetu pravnoj i političkoj kulturi BiH.

“Ni od Vas se ne očekuje ništa drugo. A kada bi htjeli mogli biste izbjeći sankcije rada na ‘crno’, građanine Šmit, ako bi ukinuli naredbu od 23. marta 2007. godine kojom je jedan raniji visoki predstavnik, apsolutni monarh, zabranio sve postupke pred bilo kojim sudom kojim se ‘osporava, na bilo koji način, jedna ili više odluka visokog predstavnika’.

Prestanite da se miješate u rad sudskih i zakonodavnih organa /što je i krivično djelo trgovine uticajem/, a posebno Ustavnog suda što su i priznali neki vaši prethodnici /jedan bivši sudija Ustavnog suda priznao je da postoji ‘prećutan dogovor između Suda i visokog predstavnika da Sud… uvijek potvrđuje meritum njegovih zakona…’. Dovoljno smo već poniženi činjenicom da imamo strane sudije koji određuju našu sudbinu neustavnim odlukama od najveće važnosti /pitanje državne imovine, konstitutuivnosti naroda, simbola i obilježja…/”, naveo je Karan.

On je pozvao Šmita da prizna da ne postoji pravni osnov za tzv. “bonska ovlašćenja”, ili da ima, kako kaže, tzv. “izvršna ovlašćenja” i ako ovo sve uradi i odmah napusti ove prostore, rad na “crno” može biti oprošten.

“Drugi način, građanine Šmit, da budete lišeni kazne /Inspekcije rada/ za rad na ‘crno’ je Vaš dolazak u BiH kao turiste”, poručio je Karan.

Osvrnuvši se na dosadašnji rad visokih predstavnika za BiH, Karan je podsjetio da su samo do 2009. godine, visoki predstavnici proglasili 105 amandmana na ustave entiteta, donijeli više od 800 odluka, više od 300 propisa i izvršili oko 500 smjena /vansudske kazne bez ikakvog procesa ili mogućnosti žalbe/, a da za to nisu imali nikakvo uporište u Dejtonskom sporazumu, niti u međunarodnom pravu.

On je ukazao da je time visoki predstavnik postao najvažniji neustavni ustavotvorac i nezakoniti zakonodavac u BiH.

“Djelujući kao ustavotvorna i zakonodavna vlast visoki predstavnik je vršio reviziju Ustava BiH, poremetivši Ustavom utvrđenu i jasno određenu konfederalno-federalnu ravnotežu između konstitutivnih naroda, entiteta i BiH s ciljem jačanja tendencija za centralizacijom i unitarizacijom BiH kroz majorizaciju”, rekao je Karan.

On je konstatovao da je BiH sa visokim predstavnikom postala nesuverena, neefikasna, kvazi država, protektorat modernog doba, istovremeno kršeći ljudska prava i slobode konstitutivnih naroda i građana.

 

 

Ostavite komentar: