Izgubljene godine: BiH stagnira dok region hvata evropski voz

06.11.2025. | 07:18

Nakon objavljivanja Izvještaja Evropske komisije o napretku BiH, pokazalo se da će mandat ove koalicije na bh. nivou, ambiciozno najavljivane kao jedne od najposvećenijih evropskim integracijama, vjerovatno ostati upamćene kao četiri izgubljene godine.

Dok Crna Gora i Albanija krupnim koracima grabe ka evropskim integracijama koristeći povoljni momenat koji se otvorio, BiH posustaje i ne može izaći iz internih problema za koje je sama odgovorna. Čak ako bi SNSD pokazao volju da se vrati na evropski put, to bi blokirala “trojka”, koja s Miloradom Dodikom, predsjednikom te stranke, više ne želi koalirati. “Trojka” bi željela raditi s opozicijom iz Srpske, koju ne želi HDZ. Zbog pritiska bošnjačke javnosti, “trojka” ne želi popustiti HDZ-u oko izbornog zakona i još čvršće steže zagrljaj sa SNSD-om. Tako da će, po svemu sudeći, istinski napredak biti moguć tek nakon narednih izbora.

Tri faze za BiH

EU je u zadnju deceniju i po prema BiH imala tri faze.

Prva faza bi se mogla nazvati “Sejdić i Finci”, kada se insistiralo na implementaciji odluke Evropskog suda za ljudska prava.

Druga faza je bila njemačko-britanska agenda, koja je postala novi okvir EU, koji je u prvi plan stavio socijalno ekonomske reforme, a implementaciju presude u drugi plan. Kada ni ovo nije dovelo do uspjeha, treća faza počela je najavom Žan Kloda Junkera, kao predsjednika Evropske komisije, da će EU neko vrijeme pauzirati s prijemom novih članica. U kasnijoj fazi nisu pomogle Francuska i Bugarska, koje su sukcesivno blokirale Sjevernu Makedoniju, iako je ta zemlja promijenila ime uz obećanje da će nastaviti evropske integracije ako to učini. Kada do toga nije došlo, desilo se veliko razočarenje proširenjem u cijelom regionu, ne samo u Skoplju.

Sada se BiH, ali i cijeli paket proširenja, posmatra u sklopu geostrateških tektonskih promjena nastalih proširenom ruskom invazijom na Ukrajinu. Proširenje je ponovo u interesu EU, a BiH, iako je dobila više prilika, nije iskoristila gotovo nijednu.

Adnan Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost, slaže se da Evropska komisija prema BiH sada ima fer pristup i očekivanja, za razliku od ranijeg perioda, kada je, kako ističe, od BiH traženo nešto što od drugih kandidata nije.

“Poruka je sada da BiH može započeti proces pregovora vrlo brzo, odnosno čim se za to ispune uslovi od strane BiH, to su imenovanja glavnog pregovarača i usvajanje dva zakona”, rekao je Ćerimagić za “Nezavisne“.

Komentarišući izvještaj EU, Ćerimagić je mišljenja da se pripremljenost BiH nije popravila ni u jednom od 33 poglavlja.

“To znači da BiH i dalje ostaje najnepripremljenija kandidatkinja za članstvo u EU. U odnosu na susjede, sličan rezultat u smislu beznačajne ili minorne popravke u nivou pripremljenosti ostvarile su i neke druge kandidatkinje, kao što su Srbija, Gruzija ili Sjeverna Makedonija”, ističe on i dodaje da je loptica sada definitivno na BiH, da ispuni poštene uslove koji su pred njom postavljeni.

Faris Kočan, istraživač na Fakultetu političkih nauka u Ljubljani, ističe da je Evropska komisija iz pragmatičnih razloga fokus stavila na Crnu Goru i Albaniju, kao kandidatima koji imaju najveću šansu da uđu u EU tokom mandata ove komisije.

“Za BiH ostaje i dalje jasno da je reforma pravosuđa i imenovanje pregovarača uslov za oficijalno otvaranje pregovora, i u tom smislu niko ne očekuje da će se to realizirati prije okončanja opštih izbora”, ističe on za “Nezavisne”.

Kada je riječ o Evropskoj komisiji i Komesarijatu za proširenje, Kočan smatra da je pristup da je sada sve do BiH, a da je EU spremna da pomogne i pruži priliku.

“Ja sam očekivao veći angažman i pružanje platforme za partije gdje bi se razmatralo kako dalje. U prošlosti su dolazili i direktori direktorata koji su željeli biti od pomoći u tehničkom i administrativnom smislu”, naglasio je on.

EU u nezahvalnoj poziciji

EU se nalazi u nezahvalnoj poziciji – s jedne strane mora zadržati jasne kriterijume za prijem novih članica i mora se pouzdati u političke elite koje zapravo ne žele EU, a sa druge strane mora pokazati Rusiji, Americi i Kini da je u stanju voditi procese u svom dvorištu. Taj rascjep ponekad dovodi do zbunjujućih poruka i spuštanja ljestvica, što domaći političari vješto koriste. Domaća javnost je zamorena i demotivisana, a time i pritisak prema domaćim političarima da se ide ka EU postaje sve slabiji.