Godišnjica korone u Srpskoj: Zaraza odnijela 2.270 života, a kraj epidemije se ne nazire

05.03.2021. | 07:59

Na današnji dan prošle godine u Srpskoj je registrovan prvi slučaj korona virusa, a u sjenci ove epidemije živimo i sada, strahujući za svoje i živote svojih najmilijih, kao i na njenom samom početku.

Sve je krenulo 5. marta 2020, kada su nadležne zdravstvene institucije zakazale konferenciju za medije na kojoj su javnost obavijestile o prvom pozitivnom slučaju. Riječ je o našem čovjeku koji radi u Italiji i koji se tamo zarazio, a koronu je dobilo i njegovo dijete, učenik banjalučke OŠ „Branko Ćopić“, u kojoj je odmah obustavljena nastava.

Ovo je, praktično, bila klica prvog klastera u RS koji nas je sve zabrinuo, a da nismo ni bili svjesni šta nas čeka u danima i mjesecima koji su uslijedili.

Susret sa smrću

Ono najteže što smo dočekali svakako su bile žrtve koje je kovid donio, a od ove opake bolesti stradavale su i cijele porodice, u razmaku od par sedmica. Pored starijih i ljudi koji su imali neke hronične bolesti, kovid je ubijao i mlade koji su prije korone bili besprijekorno zdravi. Koliko je ova bolest teška i podmukla potvrđuju i svjedočenja preživjelih, koji susret s kovidom opisuju kao susret sa samom smrću!

Od 5. marta lani, pa do danas kovid je u Srpskoj odnio 2.270 života, a koronom je zaraženo 44.110 građana.

Prisjećajući se početka epidemije kod nas, načelnica Klinike za infektivne bolesti u UKC RS dr Antonija Verhaz kaže da je prvi pacijent, oboljeli od kovida 19, u RS bio importovani slučaj.

– Riječ je o pacijentu koji je na privremenom radu i Italiji i koji se tamo zarazio. Pacijent se vratio iz Italije, detektovana je bolest kovid 19 i to je bio početak epidemije kod nas – kaže za Srpskainfo dr Verhaz.

Brzo širenje bolesti

Prema njenim riječima, u UKC RS su se tokom januara i februara, nakon izvještaja o dešavanjima u Vuhanu, pripremali za ovu bolest.

– Već tada smo znali da je ova bolest drugačija od drugih infektivnih bolesti, zato što je bilo očigledno da se jako brzo širi. A to je velika opasnost, jer je svijet postao “globalno selo” i mnogo se putuje. Danas se kaže da se jedna zarazna bolest širi brzinom najbržeg prevoznog sredstva – objašnjava dr Verhaz.

Tako je i bilo i s koronom, pa su u Srpskoj, nakon prvog, veoma brzo krenuli da se niži novi slučajevi zaraze, a sa prvom žrtvom kovida suočili smo se 28. marta.

Vanredno stanje

U međuvremenu, tačnije 21. marta, uveden je policijski čas, dok je sedam dana nakon toga proglašeno i vanredno stanje čiji su početak, između ostalog, obilježile i nezapamćene gužve u marketima, pa su najupečatljivije scene iz tog perioda bili redovi ispred prodavnica, te apoteka i banaka.

Zbog pogoršanja epidemiološke situacije zatvoreni su vrtići, škole, fakulteti, ugostiteljski objekti, frizerski saloni. U svakom preduzeću, gdje je to bilo moguće, organizovan je rad od kuće, djeca su učila onlajn. Na javnim mjestima striktno su morale da se poštuju preventivne mjere, poput nošenja zaštitnih maski, dezinfekcije, držanja fizičke distance.

Sve pomenute mjere za cilj su imale samo jedno – maksimalno spriječiti širenje korone i sačuvati što više života, dok je sve ostalo moglo i moralo da sačeka. Ispostavilo se da su ispunila svoju svrhu, jer je, usljed stabilizacije epidemiološke situacije, 13. maja uslijedilo postepeno otvaranje, a vanredno stanje koje je proglašeno 28. marta ukinuto je 21. maja.

Drugi talas

Epidemiološka situacija je tokom ljeta i jeseni, zanemarivši kraća pogoršanja, bila prilično stabilna, ali smo se već u oktobru suočili s novim udarom korone, koja je svoje najstrašnije lice pokazala u novembru.

U ovom mjesecu, SARS-CoV-2 potvrđen je kod čak 12.106 ljudi, što je 40 odsto od ukupnog broja zaraženih dotad u RS, dok su bitku s kovidom izgubile 632 osobe ili čak 59 odsto od ukupnog broja preminulih za skoro devet mjeseci. U bolnicama je u jednom trenutku bilo više od 1.220 pacijenata, a na respiratorima i po 70 ljudi.

U novembru i dijelom decembru, u bolnicama se tražio krevet više, a zdravstveni radnici su došli do krajnjih granica svoje izdržljivosti.

Od početka ove godine uslijedio je period stabilizacije, koji, nažalost, nije dugo potrajao. Naime, taman kad smo pomislili da se zaraza stišava, a i vakcine su polako počele da pristižu u Srpsku, epidemija se proteklih dana ponovo razbuktala, tako da će, po svemu sudeći, i ova godina proći u njenom znaku.

TERET EPIDEMIJE PODNIJELI SVI

Teret epidemije korona virusa u Srpskoj podnije su svi – i građani, i privrednici, i vlast, ali su, ipak, najveći doprinos u borbi sa zarazom dali zdravstveni radnici. Na sreću, zdravstvo je, čak i u onim najžešćim naletima epidemije, uspjelo da ostane na nogama i pruži pomoć svima kojima je ona bila potrebna.

– Kada se korona pojavila u Italiji, bili smo sigurni da ćemo se i mi suočiti s njom. Ono što nismo znali, jeste kad će se to desiti i kojih će razmjera da bude. Tada nismo znali da će ova epidemija u potpunosti obilježiti 2020. i da će se odraziti ne samo na funkcionisanje zdravstvenog sistema, nego na sve pore društva – kaže dr Verhaz.

Dodaje da su, na samom početku epidemije, naši ljekari u liječenju pacijenata koristili informacije, iskustva i protokole svojih kolega iz Kine i Italije.

– Vidjeli smo da se i neke izuzetno bogate zemlje teško nose s ovom pandemijom. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS dalo je nalog da ekspertska grupa napravi protokol liječenja oboljelih od kovida i mi smo uradili protokol, u saradnji sa našim kolegama iz Srbije i inostranstva. To je bio značajan iskorak, a kako su se s novim saznanjima mijenjali protokoli u svijetu, mi smo uradili reviziju, pa sada imamo četvrtu reviziju tog protokola – naglašava Verhazova.