Dodik o zločinu u Sijekovcu: Mjesto gdje je krv nevinih Srba najavila pakao građanskog rata u BiH

25.03.2026. | 17:21

Zločin nad nevinim Srbima u Sijekovcu nije bio incident, već još jedna smišljena krvava najava građanskog rata u BiH koji je odavno počeo u muslimanskim glavama, sa porukom srpskom narodu da za njih nema mira ni sigurnosti u takvoj BiH, istakao je predsjednik Milorad Dodik.

– Sijekovac nije samo geografska tačka na karti, već rana koja i danas krvari u kolektivnom sjećanju srpskog naroda. To je mjesto gdje je u jednom tragičnom trenutku nasilno zaustavljena mladost, prekinuta radost i razorena budućnost onih koji su samo željeli da žive u miru na svojim ognjištima. Tog 26. marta 1992. godine ubijeni su nedužni srpski civili, mladi i stari, ljudi koji nisu nosili oružje, već svoja imena, prezimena svoje porodice i vjeru da će razum nadvladati mržnju dojučerašnjih komšija – rekao je Dodik za Srnu povodom 34 godine od upada regularnih hrvatskih snaga i paravojnih muslimansko-hrvatskih jedinica u srpsko selo Sijekovac i ubistva mještana.

On je naglasio da postoje datumi koji se ne obilježavaju samo vijencima, već tugom koja se prenosi s koljena na koljeno, a 26. mart je jedan od tih crnih dana u Sijekovcu, srpskom selu koje i danas stoji kao nijemi svjedok strašne nepravde i prvog velikog stradanja našeg naroda i prije početka građanskog rata u BiH, u čemu se ogleda još veća težina ovog zločina.

– Danas i zauvijek pamtićemo Zečeviće, Miloševiće, Radanoviće, Trifunoviće i sve druge porodice čija je krv natopila posavsku zemlju, jer njihova žrtva nas opominje da mir nema cijenu, ali i da istina, ma koliko dugo bila potiskivana, mora ostati temelj našeg opstanka – naglasio je Dodik.

Dodik je rekao da su ubistvo srpskog svata i paljenje srpske zastave na sarajevskoj Baščaršiji 1. marta 1992, te zločin nad Srbima u Sijekovcu 26. marta 1992. godine jedne od najtežih i najbolnijih rana srpske savremene istorije, i da su ta dva strašna zločina označila početak rata i krvavi raspad BiH.

– To su bili trenuci kada su tišinu običnih, samo naizgled mirnih proljećnih dana brutalno prekinuli jauci nevinih Srba. U Sarajevu je ubijen stari svat na svadbenom veselju, a u Sijekovcu očevi, sinovi, braća i to samo zato što su bili Srbi. I dok su porodice oplakivale svoje najmilije, svijet je ćutao, pravio se slijep i gluv dok su mučki ubijani Srbi samo zato što su Srbi – istakao je Dodik.

Danas, kada se prisjećamo Sijekovca, dodao je predsjednik Dodik, ne smijemo dozvoliti da žrtve budu zaboravljene ili relativizovane.

– Dugujemo im istinu, sjećanje i odlučnost da se ovakvi zločini nikada više ne ponove, jer narod koji zaboravi svoje žrtve rizikuje da mu se istorija ponovi. Zato nas Sijekovac, Sarajevo, Podrinje, Kozara, Јasenovac, Stari Brod, Hercegovina, obavezuju na jedinstvo, na čuvanje Republike Srpske i na borbu za pravdu koja nikada nije zadovoljena. Naša je obaveza da pamtimo, da govorimo istinu i da ne dozvolimo da se takvo zlo više ponovi – istakao je Dodik.

On je ukazao da je skoro svaki dan u godini datum kada je progovorila srpska bol, a utihnula ljudskost neprijatelja, i zato neka je vječna slava i hvala svim našim stradalim sunarodnicima koje ne zaboravljamo, jer zaborav bi bio novi grijeh prema onima koji su dali sve za svoju otadžbinu Republiku Srpsku.

– Ali, moramo da znamo da pamtiti ne znači samo nabrajati imena stradali, već čuvati toplinu njihovih glasova, sjaj u očima i snove koje nisu stigli da dosanjaju. Naša je obaveza da njihova žrtva ne padne u zaborav, jer dok god ih pominjemo i dok god se okupljamo, oni žive kroz nas. Iz tog bola mora proizaći snaga da gradimo svoju Republiku Srpsku u kojoj nijedna majka i sestra više nikada neće zaplakati i nositi crnu maramu – poručio je Dodik.

Hrvatska vojska i pripadnici HOS-a, zajedno sa domaćim muslimansko-hrvatskim paravojnim jedinicama izvršili su 26. marta 1992. godine oružanu akciju na srpsko civilno stanovništvo prigradskog naselja Sijekovac kod tadašnjeg Bosanskog Broda.

Tom prilikom ubili su devetoro Srba članova porodice Zečević, Milošević, Trifunović i Radanović. Najmlađa žrtva imala je 17, a najstarija 72 godine.

Agresor je zapalio i uništio 15 kuća i pravoslavnu crkvu. Za zločin u Sijekovcu pravosnažno je osuđeno samo jedno lice.