Da se nikada ne zaboravi! Služen parastos srpskim žrtavama ustaških zločina u Srebrenici

09.06.2025. | 14:20

Kod spomen-krsta i kosturnice žrtava ustaškog zločina u Srebrenici danas je služen parastos povodom 82 godine od svirepog ubistva više od 250 srpskih civila koje su ustaše ubile 1943. godine na drugi dan Trojica u Srebrenici i treći dan ovog pravoslavnog praznika u obližnjim selima Zalazje i Vitlovci.

Parastos je služio protojerej Aleksandar Mlađenović kod spomen-krsta, koji je nakon 76 godina (2019) podignut iznad kosturnice, čime je dostojno obilježeno mjesto gdje su sahranjeni dijelovi posmrtnih ostataka srpskih mučenika, koje su ustaše svirepo ubile samo zato što su bili pravoslavni Srbi.

Prisutni su prislužili svijeće za pokoj duša nastradalih, a načelnik opštine Miloš Vučić položio je cvijeće kod krsta i spomen-ploče, koja je postavljena 2015. godine iznad nedavno obnovljene kosturnice.

U spomen-kosturnici su, kako je napisano na nadgrobnoj ploči, zemni ostaci nekih žrtava koje su svirepo ubili pripadnici 29. bojne natporučnika Nezavisne Države Hrvatske Josipa Kurelca u svom nadiranju ka Drini, počinivši genocid nad srpskim narodom Srebrenice i okoline, ubivši 2.262 srpska civila, među kojima 430 djece.

Tačan broj nastradalih i sahranjenih u ovoj kosturnici nije nikada utvrđen, ali je tadašnja komisija za obavljanje uviđaja identifikovala 229 leševa, a bio je veći broj onih koje nisu mogli prepoznati. Među ubijenim bilo je 80 djece.

– Ova kosturnica je jedan od dokaza da je srpski narod jedan od najstradalnijih u 20. vijeku. Moramo poštovati i odavati dužnu poštu žrtvama da se opet zločin ne ponovi kao 1992. godine, što su počinili potomci ubica srpskih civila 1943. godine i da se nadamo naš narod neće stradati u 21. vijeku – rekao je Vučić.

Ova kosturnica i spomen-ploča pokazuju da su na prostoru Srebrenice Srbi stradali u kontinuitetu u svim ratovima, što je komunistički režim prikrivao.

To dokazuje činjenica da na ovoj kosturnici nema imena i prezimena žrtava čije se kosti u njoj nalaze nego reljef na kome su prikazani Nijemci kako strijeljaju partizane, što nije istina, već su ustaše ubijale nedužno srpsko stanovništvo među kojima veliki broj djece.

Mještanin Srebrenice Boban Blagojević izjavio je da je danas odao poštu svojim precima za koje ne zna gdje su sahranjeni.

– Prađeda Blagoju su 1918. godine zarobili Austrijanci i nikada se nije saznalo gdje je ubijen i gdje mu je grob, isto je i sa djedom Slobodanom, čije ime nosim, koga su 1948. godine odveli komunisti, a otac Dušan je nestao na Zalazju 1992. godine i još nisu pronađeni njegovi posmrtni ostaci -rekao je Boban.

On je naveo da je danas ovdje odao poštu očevim stričevima Rajku i Todoru, čiji posmrtni ostaci bi trebali da budu u ovoj kosturnici, a i ostalim ubijenim, kao i svojim precima za čije grobove ne zna gdje su i da li postoje.

– Za 12 članova iz kuće Blagojevića ne zna se gdje su nastradali u ratovima u prošlom vijeku i gdje su im posmrtni ostaci. To govori o razmjerama srpskog stradanja u prošlom vijeku. Moja porodica je samo jedan primjer među hiljadama srpskih porodica koje su doživjela takva i veća stradanja za koja niko nije odgovarao – istakao je Blagojević.

– Moramo se sjećati i pamtiti svoje stradale i to prenositi na mlađe da se opet ne ponovi stradanje – poručio je Blagojević i dodao da bi volio da se to nikada nikome ne ponovi.

Tek prije desetak godina počelo je obilježavanje sjećanja na veliko srpsko stradanje na Trojčindan 1943. godine u Srebrenici. Na taj način se hrišćanski odaje počast nevinim srpskim žrtvama služenjem parastosa i prisluživanjem svijeća za pokoj duša nastradalih, što nije činjeno skoro sedam decenija, niti je podsjećano i govoreno o tim žrtvama.

Komunistička vlast je zabranjivala i sankcionisala pominjanje tog zločina, a posebno imena žrtava, jer imena bi govorila kom su narodu žrtve pripadale i zbog čega su i pobijene.

Decenijama se govorilo da je riječ o spomen-kosturnici ubijenih antifašista, što nije odgovaralo istini, jer su ovdje ubijani ideološki neopredijeljeni civili koji su mirno živjeli u svojim kućama, a ubijeni su samo što su bili Srbi.

Ohrabreni činjenicom da za ove monstruozne masovne zločine nad srpskim civilima niko nije odgovarao i podsticani mržnjom počinilaca tih zločina njihovi potomci su u posljednjem, građanskom ratu u BiH, nastavili njihov “krvavi posao” i počinili mnoštvo sličnih masovnih pokolja nad pripadnicima srpskog naroda u selima oko Srebrenice i Bratunca.

Nažalost, ni za te zločine nad civilima, kao i za ovaj ustaški, niko nije odgovarao i zločinci žive slobodno, jer su im to omogućili Haški tribunal i pravosuđe BiH čime su legalizovali masovna ubistva Srba, što je presedan u modernom pravosuđu.

Istoričar Draga Mastilović rekao je 2021. godine, predstavljajući zbornik dokumenata “Zločin genocida nad Srbima iz Srebrenice u Drugom svjetskom ratu”, koji je priredila grupa istoričara, da su oni došli do ocjene da je nad Srbima u Srebreničkom srezu počinjen genocid.

– Postojala je jasna namjera potpunog istrebljenja srpskog stanovništva sa ovog prostora, što potvrđuje podatak da je ubijeno 430 djece, a to pokazuje da je namjera bila da Srbi biološki nestanu – ocijenio je tada Mastilović.

O trojčindanskom pokolju u Srebrenici postoje zapisnici sa vještačenja komisije tadašnje ustaške vlasti, predvođene sudijom Vejsilom Hadžibegićem, koja je izvršila ekshumaciju i identifikaciju leševa, te dokumentovala spisak pripadnika 29. bojne koji su počinili zločin, ali zločinci nisu procesuirani. Odnosno, samo je u Zagrebu na simboličnu kaznu osuđen natporučnik Kurelec za ovaj zločin, ali je i ta kazna misteriozno ukinuta.

Mastilović je istakao da je zaključak tadašnjeg suda u Sarajevu, u pokrenutom procesu za zločin nad srebreničkim Srbima na Trojčindan 1943. godine, bio da se “slučaj prepušta zaboravu”, što izgleda i danas rade sudovi kada su u pitanju srpske žrtve u ratovima devedesetih godina prošlog vijeka na prostoru nekadašnje SFRJ.