Blagojević: Srpska je posegnula za nužnom odbranom

02.07.2023. | 20:12

Kad su narod i njegove političke institucije izloženi dugotrajnoj i sistematičnoj diskriminaciji i otimanju njihove imovine i ustavnih nadležnosti, kao što smo mi Srbi i Republika Srpska izloženi od strane Ustavnog suda BiH i OHR-a njihovim neustavnim delovanjem, onda su u samoodbrani svi ovi potezi NSRS racionalno sredstvo borbe, rekao je Milan Blagojević, profesor Ustavnog prava i savjetnik srpskog člana i predsjedavajuće Predsjedništva Željke Cvijanović.

On je u razgovoru za Politiku u vezi sa zakonom o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, koji je prije neki dan usvojila NSRS rekao kako u postojećim okolnostima i u ovakvim slučajevima narod po međunarodnom pravu ima pravo na samoopredjeljenje, jer je iz dosadašnjeg ponašanja Ustavnog suda BiH i OHR-a evidentno da će oni da nastave sa svojim neustavnim odlukama koje vode u potpunu eroziju Republike Srpske, a time i u eroziju Ustava BiH.

– Zato smo mi savremenici jedne pravno-legitimne borbe, svojevrsne nužne odbrane, da se radi zaštite Ustava BiH od neustavnih odluka Ustavnog suda te države mora posezati za ovakvim sredstvima borbe na koje je Srpska bila prinuđena i zbog kojih je i donijela zakon – rekao je Blagojević.

Pročitajte cijeli intervju:

Zapadne diplomate tvrde kako taj zakon neće biti sprovodiv…

Sprovodivost njegovih rješenja zavisiće u najvećoj mjeri od spremnosti nosilaca pravosudnih funkcija u Republici Srpskoj, njenih sudija i tužilaca da u svojim odlukama kažu ne neustavnim odlukama Ustavnog suda BiH i OHR-a. Kad bi to sudije tako radile, to bi bila istinska odbrana Ustava BiH, kad to, kakvog li apsurda, neće da čini Ustavni sud BiH.

Šta je to što po vašem mišljenju izaziva najviše nezadovoljstva kod srpskih predstavnika kad je reč o odlukama Ustavnog suda? Da li je to način odlučivanja i mogućnost preglasavanja, ili to što se sud pojavljuje i kao korektor i dopisivač Ustava BiH?

Po meni, to je neustavno ponašanje Ustavnog suda BiH, koji je sebe, u kontinuitetu od 20 godina, od tumača Ustava BiH pretvorio u njegovog kreatora, to jest dopisivača. Ustavni sud je u brojnim predmetima sudio ne po normama Ustava BiH nego je stvarao sopstvene norme i onda presuđivao po tim svojim normama. Tako je svaki put kršio Ustav BiH, i to na štetu Republike Srpske, njenih ustavnih nadležnosti i imovine koje joj pripadaju po Ustavu BiH, zatim po Aneksu 2 o teritorijalnom razgraničenju između Republike Srpske i Federacije BiH, kao i prema svim ostalim aneksima Dejtonskog sporazuma.

Da li vam išta ukazuje na spremnost međunarodnih predstavnika da se u skladu s obavezama iz Dejtonskog sporazuma posvete i podstaknu usaglašavanje i donošenje zakona o Ustavnom sudu, koji trenutno sam određuje pravila rada, ali i opseg nadležnosti?

Nažalost, ne vidim bilo kakve signale razuma i spremnosti kod međunarodnih predstavnika. Umesto toga, kod njih vidim samo uporno ponavljanje, svojevrsnu mantru, da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i da ih treba prihvatati. Oni neće da vide kako to znači da Ustavni sud BiH može da presudi i protivno Ustavu BiH, te da i takve odluke moraju biti prihvaćene, bez obzira na njihovu flagrantnu i tešku neustavnost. Kada bi, recimo, tako radio Ustavni sud Nemačke, da, na primer, svojim odlukama mijenja postojeće federalno uređenje te države na štetu njenih federalnih pokrajina, svaki Nijemac bi, na osnovu člana 20 njemačkog Ustava, imao pravo na pobunu, jer taj član daje pravo na to – na borbu protiv svakoga, a to znači i protiv odluka Ustavnog suda, ako će se tim odlukama promijeniti ustavno uređenje propisano njemačkim Ustavom. To međunarodni predstavnici prihvataju tamo, a kada to isto želi Republika Srpska, da bi sačuvala slovo Ustava BiH i samu sebe, onda je to tobož nedozvoljeno.

Koje su to odluke Ustavnog suda koje vam se čine najuvredljivijim ili najproblematičnijim sa stanovišta srpskog nacionalnog interesa?

Iz obilja takvih odluka izdvojio bih one kojima je Ustavni sud u predmetima o poljoprivrednom zemljištu, šumama i šumskom zemljištu, građevinskom zemljištu neustavno, po svojoj normi, presuđivao da Republika Srpska navodno nema ustavnu nadležnost da uređuje tu materiju i da to treba da rade institucije na nivou BiH, iako iz slova Ustava BiH jasno proizlazi da su sva ta pitanja u isključivoj nadležnosti Republike Srpske. A takvim svojim neustavnim odlukama Ustavni sud u stvari ide za tim da razvlasti Srpsku od tih njenih vrednosti, čime bi ona bila obesmišljena.