Golf slavi 45. rođendan – kako je sve počelo?

30.03.2019. | 11:33

Rađanju najpopularnijeg evropskog automobila u posljednjih pola vijeka prethodio je splet okolnosti u kojima je svoju ulogu imao i jedan FIAT-ov prototip – nama mnogo poznatiji kao Zastava 101.

Htjeli to da priznaju ili ne, današnjim proizvođačima automobila niže srednje klase oči su uprte u jedan model

– Volkswagen Golf. Naravno, bave se i ostalom konkurencijom, ali prilikom konstruisanja novih modela obavezno se nabavlja jedan Golf koji se rastavlja do najsitnijih detalja i proučava.

Ovdje ne mislimo na kopiranje dizajna, već na ukupan inženjering. To možemo da tvrdimo nakon višedecenijskog iskustva u testiranju automobila koji su vremenom zaista postali sve bolji. Istovremeno, čini nam se da je Golf uvijek za korak ispred drugih u pogledu kompleksnosti projektovanja i izrade.

Ne brinite, i Nijemci su radili isto što i danas rade ostali. Učili su od – Italijana i FIAT-a. Čuveni dizajner Đorđeto Đuđaro je još 1970. godine, dakle četiri godine prije zvanične svjetske premijere, izjavio da je prilikom donošenja skica Golfa u fabrici u Volsfburgu slučajno vidio rastavljeni FIAT128.

Da podsjetimo, “stodvadesetosmica” se pojavila 1969. godine i smatra se prvim automobilom sa modernim konceptom koji je objedinio prednji pogon, popriječno postavljen motor sa zupčastim kaišem i ventilima bez klackalica, “mekferson” ogibljenje i disk kočnice.

Volkswagen je ovu ideju dodatno usavršio i odlučio se za Đuđarov dizajn, s obzirom da su ostali prototipovi bili katastrofalnog i zastarjelog koncepta.

U to vrijeme (1969. godina), po Torinu se uveliko vozio prototip Zastave 101. S obzirom da je odmah donijeta odluka da hečbek verzija FIAT-a 128 bude prepuštena Zastavi, Đuđaro je Nijemcima ponudio suludo prepuštenu ideju i Golf nacrtao kao hečbek sa troja vrata, koja su nagovještavala sportski i mladalački karakter preko potreban u ambicioznim i poletnim sedamdesetim godinama.

Tako je nastao oblik karoserije koji je odredio sudbinu automobila do današnjih dana.

Za pojavu Golfa zaslužan je i, između ostalog, tadašnji novi direktor Volkswagena, Rudolf Liding, koji je zaustavio razvoj prototipa sa zadnjim pogonom i uzdužno postavljenim motorom sa vodenim hlađenjem smještenim ispod zadnjeg sjedišta.

Nakon četiri godine razvoja, maja 1974, Golf (fabrički kod “tip 17”) je ugledao svjetlost dana. U prvom momentu su se proizvodile verzije sa 3 a zatim i sa 5 vrata. Odmah je preuzeo motore od Audija 50 i Audija 80, zapremine 1.1 litar sa 50 KS, 1.3 sa 60 KS i 1.5 sa 70 KS.

Prodaja je odlično započela, već od prvog dana. Kupci su smatrali da ima sportski karakter, čak i sa najmanjim motorom. S obzirom da je tada vladala naftna kriza, potrošnja je bila veoma važna. Iz tog razloga se pojavila “formula E” verzija sa petostepenim mjenjačem koji je pri 90 km/h spustio potrošnju sa 6,4 na 5,2 l/100 km.

Značajan istorijski trenutak je pojava GTI modela 1976. godine. Dobio je 1.6 motor iz Audija 80 GTE sa 110 KS (pri 6100 o/min), ventilirajuće diskove i hladnjak ulja.

Estetski detalji su bili prava atrakcija – ručica mjenjača sa kuglom u obliku golf loptice, prednji spojler, šire gume dimenzija 175/70 HR 13, crveni okvir na prednjoj maski i crna folija na vratima prtljažnika su GTI izdvajali od svih drugih automobila.

Motor je imao mehaničko “K-džetronik” ubrizgavanje goriva, a sa masom od 810 kg imao je zaista atraktivne performanse za to vrijeme – maksimalna brzina je bila 182 km/h a do “stotke” je ubrzavao za 9,2 sekunde.

Još jedan veoma važan trenutak u razvoju Golfa dogodio se septembra 1976. Predstavljena je dizel verzija, što je bilo prilično neobično za to vrijeme.

Do tada su dizeli smatrani za veoma prljave i bučne. Kao osnova za razvoj dizela poslužio je 1.5 benzinac. Tako su dizeli u početku imali zapreminu 1.5 litara i 50 KS, a ubrzo su povećani na 1.6 i 54 KS. Uprkos buci i vibracijama, bio je tražen zbog veoma male potrošnje koja se kretala oko 5 l/100 km.

Prva restilizacija uslijedila je 1978. godine. Dobio je plastične branike sa funkcijom apsorpcije energije prilikom udarca a drastično je poboljšana i zaštita od korozije. Golfovi su prije toga masovno trulili zbog loše legure recikliranog metala koji je korišćen u to vrijeme, a sadržao je i veliku količinu bakra u sebi.

Avgusta 1979. je predstavljena sedan verzija Golfa, odnosno Jetta. Namijenjena je konzervativnijim kupcima i imala je verzije sa 2 i 4 vrata. U Sjevernoj Americi je postigla veliki uspjeh, ali je u Evropi prodaja bila daleko ispod očekivanja.

Godinu dana kasnije Golf dobija još izmjena – široka zadnja svjetla i novu komandnu i instrument tablu. Ovakav auto je po dizajnu bio najbliži Đuđarovim originalnim skicama.

Uvedeni su i nivoi opreme “C”, “CL” i “GL”, a instrument tabla je dobila moderne četvrtaste instrumente i LED indikatore. GTI je postao dostupan i sa 5 vrata. Kako se proizvodnja bližila kraju, uvedene su i luksuznije verzije “LX” i “GX”, kao i specijalni Golf Pireli.

Tako je 1982. dobio 1.8 motor sa 112 “konja”. Njegova cijena je bila znatno veća u odnosu na baznu verziju iz 1976. – 22.800 njemačkih maraka spram 13.850 DEM, a ideja je bila da se predstavi niskobudžetna verzija GTI modela za svakodnevnu upotrebu.

Još važniji trenutak za istoriju Golfa pa i cijele kompakt klase je uvođenje prvog turbo-dizel motora. Marta 1982. na sajmu u Ženevi predstavljen je Golf GTD.

U to vrijeme je bio najekonomičniji serijski auto na svijetu. Bio je baziran na šasiji GTI modela, sa dosta pozajmljenih dizajnerskih elemenata, uključujući i sportska Rekaro sjedišta.

Uz pomoć “garetovog” turbo-punjača imao je 70 umjesto 54 konja i 133 umjesto 104 Nm obrtnog momenta. Ukupno je napravljeno 30 izmjena na motoru kako bi se povećala snaga i smanjila potrošnja.

Sa svim dodacima masa je povećana za 18 kilograma, a prosječna potrošnja je iznosila manje od 6 l/100.

Proizvodnja Golfa prve generacije u Njemačkoj prestaje 1983. godine. Napravljeno ih je preko šest miliona, od čega milion dizelaša.

Kako prenosi B92, osim u Njemačkoj i Jugoslaviji, Golf se sklapao još u Australiji, Belgiji, SAD, Južnoafričkoj Republici, Nigeriji i Meksiku.