Ulaz slobodan: Projekcija filma Luisa Bunjuela u Banskom dvoru
01.06.2025. | 18:38Projekcija filma Luisa Bunjuela “On (Ova čudna strast)” biće održana u petak sa početkom u 19 časova u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor, a u organizaciji ove ustanove i Udruženja građana “Kultura kulturi”.
Ulaz na projekciju je slobodan, a publika će nakon iste imati priliku da o filmu razgovara sa dramaturgom Slavišom Radanom.
Kako Radan kaže, Luis Bunjuel svoj film temelji na istoimenom autobiografskom romanu španske književnice Mercedes Pinto (1883-1976), nastalom 1926. godine.
“Mercedes je poznata po kontroverznom predavanju o razvodu, održanom na Univerzitetu u Madridu, čini mi se, dvije godine ranije. Takođe zasnovanom na osnovu ličnog iskustva, pod uticajem vlastitog braka. Bunjuel još kao dijete pohađa isusovačku školu u Saragosi. Njegov strogi crkveni odgoj u ranom djetinjstvu, izražen isključivo kroz zabrane, dao je posve suprotne rezultate od onih koji se očekuju”, navodi Radan.
Kako je dodao, Bunjuel veoma rano formira antiklerikalne stavove odbacujući Crkvu kao besmislenu i manipulatorsku, i odlučuje da studira književnost i filozofiju.
“Dakle, oduvijek otvoreni anarhista, a u doba građanskog rata u Španiji i otvoreni zagovornik ‘republikanske’ strane. Potpuno svjestan odabir Bunjuelovog političkog opredjeljenja, izuzetno mu je otežao stvaralački put. Stoga je umjetničku karijeru morao stvarati u inostranstvu, u egzilu. U SAD živi na rubu egzistencije, pogotovo kada ga Salvador Dali javno optužuje da je komunista. Stoga, 1946. prihvata poziv meksičkih producenata, da u Meksiku, tada zemlji amaterske kinematografske produkcije, režira igrane filmove. Tamo je nastao i film koji ćemo gledati”, kaže Radan. Kao i većina Bunjuelovih filmova, kaže dalje Radan, i “On” njeguje subverzivni kvalitet.
“Progovara o uznemirujućoj stvarnosti, u kojoj su mnoge opsesije jednim dijelom podstaknute nametnutim diskursom – na primjer, Katoličkom crkvom (i njenom užasavajućom licemjernošću) ili pogledom na ljubav kao tobože apsolutnim imperativom. U filmu je Crkva, ne slučajno, veoma važno mjesto radnje. Tu se događaju ključni trenuci priče – tu se javlja nagonska želja, tu se događa ljubavni susret, tu se javlja poriv za ubistvom, tu dolazi i do konačnog razočarenja. Dakle, Crkva i njezini simboli, potpuno utemeljeni u svakodnevnom životu, pozadina su potiskivanja i bujanja nagona”, ističe Radan. Stoga je, kako rezimira dramaturg, i prirodno da Bunjuelovi filmovi, svi bez razlike, razaraju ovakvu sliku svijeta, na koju se, nažalost, uglavnom nekritički pristaje.
“Jer, čemu se nadati u društvu u kome se, između ostalog, naklonjenost trulom kapitalisti i egoisti podrazumijeva. I pri tom prikriva njegov sadizam. Svevremene su teme kojima se Bunjuel bavi – njemu su bile rak-rana u ono vrijeme, a i nama su danas. A sve je prilično jednostavno za razumjeti – na sceni je ‘dil’ enormno bogate zapadnokapitalističke beskompromisne manjine i lokalnih oligarhija”, naveo je dramaturg, prenose Nezavisne.
