Petak u Banskom dvoru: Otvaranje izložbe „Genetika prostora“ umjetnice Vladimirke Velage

17.06.2026. | 09:39

U Velikom izložbenom salonu Kulturnog centra Banski dvor u petak 19. juna u 19.00 časova biće otbvorena izložba „Genetika prostora“ umjetnice Vladimirke Velage dobitnice Plakete Banskog dvora za slikarstvo koja se od 2018. godine dodjeljuje najboljim studentima Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci.

Vladimirka Velaga diplomirala je slikarstvo na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjoj Luci u klasi profesorice Borjane Mrđa.

-U svom višemedijskom umjetničkom radu, koji obuhvata sliku, crtež, instalaciju i video, istražuje teme porodičnog naslijeđa, doma, sjećanja i ženske porodične linije, koristeći vez kao važan element umjetničkog izraza. Izlagala je na više samostalnih i kolektivnih izložbi u Bosni i Hercegovini, Srbiji i inostranstvu, a dobitnica je više nagrada iz oblasti vizuelnih umjetnosti. Pored umjetničke prakse, aktivno radi kao kostimograf na filmskim i pozorišnim projektima.
Izložbu prati kustoski tekst Isidore Živković – navedeno je u saopštenju Banskog dvora.

„Izložba „Genetika prostora“ polazi od porodične kuće bake Vladimirke Velaga, koja postaje centralni prostor sjećanja, odrastanja i porodičnog naslijeđa. Ta kuća nije samo fizički objekat, već simbolički univerzum u kojem se prepliću sjećanje, mašta i iskustvo, posebno kroz žensku liniju (baka–majka–unuka).

-Kroz višemedijsku praksu (sliku, crtež, video i instalaciju), Vladimirka Velaga transformiše intimna porodična sjećanja, rituale i usmena predanja u umjetnički jezik.
Radovi nastali iz porodičnih izreka, brojalica i naslijeđenih vještina, poput veza, otvaraju prostor u kojem privatno postaje dio kolektivnog pamćenja.
Napuštena i tiha kuća u stvarnosti dodatno naglašava ideju prolaznosti i pretvaranja prostora u memoriju, ali i njegovu mogućnost da nastavi da živi kroz umjetničku reinterpretaciju – dodaju iz Banskog dvora.

Izložba promišlja dom kao temelj identiteta i emocionalne strukture, prostor u kojem se oblikuje odnos prema sebi i svijetu, dok porodična kuća postaje „genetski kod“ umjetničke prakse Vladimirke Velaga“