Životna ispovijest Anabele Atijas: Mogla sam lako da posrnem jer je bio pakao
29.08.2023. | 08:01Jedna od najatraktivnijih baka na estradi današnjice, koja je često u sferi interesovanja javnosti zbog svog fenomenalnog izgleda je Anabela Atijas.
Rođena 1975. godine i taj dan je za porodicu Bukva bio najradosniji jer su na svijet donijeli kćerkicu mezimicu i odlučuju da joj daju upečatljivo, internacionalno ime koje je danas prepoznatljivo i kada se pomene u javnom životu svi znaju o kome je riječ.
“Rođena sam u mješovitom braku, tada u to vrijeme to nije bilo važno, ljudi su se voljeli, tad smo svi bili Jugosloveni i jako smo voljeli i poštovali svoju zemlju, davala nam je sve moguće uslove da živimo ko normalni ljudi i tad sam se rodila ja. Ne znam da li je moja mama nešto predosjećala, ali mislim da su oboje htjeli da izbjegnu da se ja ikada loše osjećam zbog toga što dolazim iz mješovitog braka. Oboje su bili za to da mi se da neko internacionalno ime”, otkrila je ona.
Pjevačica je rođena u mjestu Goraždu, a kao mala bila je veoma razmažena iako se to kosi sa njom danas, veoma smjernom i skromnom.
Ona je istakla i jednu anegdotu koju kroz osmijeh priča sjećajući se najranijih dana.
“Sjećam se jedne prilike, dobila sam vaške, moja baka ih je primijetila, dozvolim ja njoj da mi opere kosu i sad onaj češalj koji čupa, šta će kako će, ode djeda u prodavnicu i vraća se sa ogromnim setom vozića, dok sam se sva sretna otpakivala, a trajalo je meni je kosa bila očišćena. Uvijek su morali nešto da smišljaju”, ispričala je kroz osmijeh.
Odrastanje u malom gradu je bilo pravo djetinjstvo za pamćenje okićeno dječijom grajom i igrom, najiskrenijim osmijesima i svakakvim igrama i dogodovštinama.
“Prednost odrastanja u malom gradu je što sve znaš i što se osjećaš zaštićeno, jer imaš nekoga u čiju kuću možeš da uđeš. Svi smo se poznavali i sve je bilo drugačije, dvorišta su bila puna djece, ulice su bile pune. Voljeli samo da se igramo, brali smo pečurke, istraživali šumu. Ja sam bila harambaša, nemirna, jedinica, razmažena, ali nikad nisam pravila probleme. Živjela sam sa tatinom braćom, zato sam bila malo muškobanjasta”, prisjetila se.
Anabela se osvrnula na razvod njenih roditelja kada je imala samo tri godine. Ipak, koliko god joj je bilo teško da živi na dvije adrese, malo kod mame, malo kod tate, rat u Bosni i Hercegovini učinio je da ostane bez oba doma.
“Ja sam njima zamjerila samo to što su krili od mene. Taj sam čin razvoda je trajao dugo godina, znam da sam krenula u prvi razred, prve nedjelje je bilo konačno gotovo jer sam ja morala da presudim kod koga ću da idem, odlučila sam se da živim sa tatom jer je on bio sam i meni je to teško palo, bila sam jako vezana za oca. Na mene je to baš užasan trag ostavilo, ja sam odlučila da u životu neću ništa da krijem od svoje djece. Oni su mene htjeli da zaštite, to je bio šok za mene, ja se njih dvoje uopšte ne sjećam zajedno. On je bio jako srećan i zahvalan, svakog momenta mi je posvećivao pažnju, mi smo bili ‘dream team’, ja sam bila centar njegovog svijeta. On je bio baš jedan otac koji je bio posvećen, svirao bi mi gitaru satima.”
Svoje adolescentske dane je provela u Sarajevu, gdje je upisala srednju školu, a uvijek je bila djevojka za primjer i roditelji su se ponosili njome.
“Ja sam željela neku školu koja nije bila u Goraždu a imala je veze sa jezicima stranim, željela sam da učim strane jezike, zbog toga sam otišla u Sarajevo. Trinaest stanova sam promijenila za 2 i po godine, svi su željeli da me imaju u društvu zato što sam bila opuštena voljela sam da se zabavljam. Nisam pravila probleme, nikada se ničega nisu postidjeli kada sam ja u pitanju. U Sarajevo sam uvijek bila zaljubljena, maštala sam da se vratim kad-tad tamo. Grad koji je živio 24h”, ispričala je pjevačica.
Nažalost, bezbrižno odrastanje i srednju školu je prekio rat i ona tada odlazi u Švajcarsku.
“Otišla sam na zimski raspust i više se nisam vratila. Krenuo je rat, a ja nisam imala gdje”, rekla je pjevačica koja se nakon toga preselila u Beograd.
Život u srpskoj prijestonici, bez igdje ikoga bio je težak, samim tim što je u ratu izgubila i momka Nikolu koji je bio njena najveća ljubav.
“Nisam imala kontakt sa roditeljima, veze su bile prekinute, nisam imala nikakvu informaciju. Nisam imala ni dom, ni državu, ni porodicu. Došla sam u Beograd, snašla sam se zahvaljujući Nikolinoj porodici. Krenula sam da se borim radeći poštene stvari, sa 17 godina sam radila kao kafe kuvarica, javljala sam se na telefon u njegovoj firmi. Bilo je teško naći normalan posao. Mogla sam lako da posrnem jer je bio pakao, bezakonje, totalni haos, ali eto, sreća nisam”, rekla je Anabela u životnoj ispovijesti.
Anabela je na osnovu proživljenog iskustva sazrela, ostvarila se i u ulozi majke, a i bake, njena požrtvovanost je simbol beskrajne ljubavi.
Danas je Anabela uspješna žena na raznim poljima. Ima izgrađenu lijepu karijeru iza sebe, a kćerka Luna je u blagoslovenom stanju pa se čeka dan kada će postati baka po drugi put, prenosi Grand.
