Snima nastavak “Noža”: Lekić odustao od filma o bici na Košarama

30.04.2023. | 08:54

Novi predsjednik Upravnog odbora Filmskog centra Srbije (FCS) Miroslav Lekić kaže da se u Srbiji nikad nije snimalo više filmova, da treba bolje definisati konkurs za eminentne reditelje, da je definitvno odustao od režije filma o bici na Košarama i da uskoro počinje ekranizaciju romana “Ruski konzul”.

Lekić je rekao Tanjugu da je budžet FCS ponovo povećan, najveći je do sada, i ukupno iznosi desetak i nešto miliona evra, u šta ulazi održavanje FCS-a i drugo, dok će budžet za igrane filmove biti skoro pet miliona evra i to samo u jednoj kategoriji, ne računajući komercijalni, debitantski i film od nacionalnog značaja.

“Budžet je sjajan, velik je, veći nego što je bio prošle godine, a imali smo 18 igranih filmova. Što je rekord. To je izuzetno velika cifra za ovako malu zemlju. Mislim da situacija u srpskom filmu nikada nije bila bolja nego sada. To svi koji se bave ovim poslom znaju “, naveo je Lekić.

Prema njegovim riječima, glavni problem koji je indukovao prestanak rada UO FCS-a je bio konkurs za eminentne reditelje, poslije koga su ostala samo tri, dok je pet članova UO podnijelo ostavke, što je automatski diskvalifikovalo UO od daljeg funkcionisanja.

“Ceo problem oko konkursa ima dve pozicije. Jedna, što je doživljen kao jedna vrsta cenzure  i direktnog uticaja države, šta, ko i kako može da radi. Druga pozicija, sa koje sam ja krenuo i glasao protiv konkursa – bio je izuzetno loše organizovan”, naveo je Lekić.

Ideja konkursa je bila da neki eminenti autori na mala vrata mogu da dođu do filmova, da ne idu kroz redovne konkurse, nego da zahvaljujući onome što su dali srpskoj kinematografiji imaju povlaščeni konkurs gde će moći da dobiju sredstva za svoj film, podsjetio je Lekić.

Kinematografija mora njegovati svoje debitante, srednju generaciju, ali i kontinuitet, odnosno svoje veterane, eminente reditelje, kaže Lekić i dodaje da su kriterijumi konkursa za eminentne reditelje “bili ispod svakog kriterijuma”.

Prema njegovim riječima, pored učešća na nekom od značajnih međunarodnih festivala poput Kana, Venecije i Berlina, autor je mogao imati i učešće na Torontu, iako ima 30 jačih poput Karlovih Vari, San Sebastijana i Moskve.

Pri tome, nije postavljen “nijedan uslov domaće kinematografije” čime eminentnim rediteljem ne bi mogao biti proglašen ni značajan stvaralac kakav je bio Žika Mitrović.

Lekić je dodao i da je treći problem bio što “eminentom reditelju sredstva ne možete dati manja od debitantskog filma”, što je oko 240.000 evra po filmu.

“Ideja konkursa treba biti da se jednom reditelju omogući svake godine da snimi film normalno bez trčanja, jurenja bilo koga za rukav da bi obezbedio dodatna sredstva. Treba napraviti uslove da definišemo, sa reprezentativnim strukovnim organizacijama šta je to kriterijum po kome je neko eminentni reditelj i omogućiti mu da dobije novac na konkursu”, naglasio je Lekić.

Govoreći o filmovima od nacionalnog značaja, on je ocijenio da tu može spadati širok dijapazon tema od Vinče do Košara, i da bi tu teme trebalo da budu anticipirane u odnosu na razne značajne godišnjice, uz davanje vremena autorima da se pripreme bar godinu dana ranije.

“Za moj pojam, nacionalna tematika predstavlja nešto što je u nacionalnoj istoriji ostavilo traga, a ne što je ovog trenutka aktuelno. Ovog trenutka ne prolazimo kroz filter istorije. Nacionalno je već prošlo neki filter i dokazalo kulturološku vrednost u istoriji ovog naroda”, ocenio je Lekić.

Govoreći o sudbini filma o bici na Košarama 1999. godine Balša Đoge, Lekić je rekao da je prekinuto snimanje usljed nedostatka komunikacije reditelja i produkcije, a nisu uspjeli da se dogovore oko nastavka rada.

Prema njegovim riječima, problem je bio što je producent smatrao da reditelj ne odgovara na neke njihove prijedloge, dok je scenario promijenjen uz saglasnost njegovog autora i FCS-a.

Pošto medijacija FCS-a nije uspjela da se reditelj i producenti dogovore, producent ga je, kako je naveo Lekić, pozvao da radi film “Košare”.

“Rekao sam da hoću, ali da taj film ne može imati veze sa filmom kog snima Đogo. Krenuli smo iz početka. To je potpuno novi scenario, nema nikakve dodirne tačke sa scenariom koji je napisan. Vratili smo novac koji je Balša dobio za Košare od FCS-a, jer je isti producent. Apsolutno nije bilo nikakvog otimanja filma”, naveo je Lekić.

Novac je vraćen Đogu i producentu kog on bude pronašao da realizuje “Košare” po svojoj priči, istakao je Lekić i dodao da je “tada nastao skandal koji je izazvan činjenicom da je od nečega trebalo napraviti skandal”.

Prema njegovim riječima, slučaj se pretvorio u “pravljenje jeftinih političkih poena na osetljivoj temi”.

“Ja sam od tog filma definitnvno odustao. Imali smo jako dobar scenario. Tema je morala da bude realizovana, ali ta priča sa mnom nema više nikakve veze”, rekao je Lekić.

Direktoru FCS-a u drugoj polovini godine ističe mandat, podsjetio je Lekić.

Govoreći o svojim idejama za FCS, Lekić je rekao da postoji veliki prostor za saradnju svih kroz “zajednički interes – a to je film”, uz isključivanje potrebe za postizanjem jeftinih političkih poena.

“Ako od filma pravimo politiku, da bi film bio jedno od sredstava predizbornih kampanja onda smo nekako progrešili. Pametnije je da budemo učlanjeni u neke partije. Film treba ostaviti filmu i filmadžijama. To je jedan od početaka kojima treba UO da se vrati”, naglasio je Lekić.

Prema njegovim riječima, ako bi se stvorila nova klima i način komunikacije između FCS-a i ljudi koji se bave filmom, to bilo bi veliki pomak, a to je stvar opšte političke kulture.

Poslije prvomajskih praznika Lekić počinje snimanje filma “Ruski konzul” po istoimenom romanu Vuka Draškovića, čiji je “Nož” ekranizovao 1999. godine.

Pošto je roman “Ruski konzul” nastavak “Noža” deset godina kasnije, u filmu su se odlučili da ne bude direktni nastavak, već će biti isti junaci koji nisu vezani za “Nož” i imaju nove biografije.

“Ali je suština romana ‘Ruski konzul’ zadržana. To je priča o Kosovu, o položaju Srba na Kosovu 1973. godine u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji”, naglasio je Lekić.

Prema njegovim riječima, film neće pokušavati da se bavi nekakvim rješenjima odnosa Srba i Albanaca.

“Bavimo se konstatacijom neke situacije, greškama koje su proistekle iz koncepta koji je smatran idealnim i pokušavamo da sugerišemo neke puteve u kojima bi ljudi na tim prostorima mogli da funkcionišu”, istakao je Lekić.

“Ruski konzul” biće Lekićeva četvrta saradnja sa glumcem Žarkom Lauševićem i ocjenjuje da polako idu ka nekakvom “privatnom i profesionalnom zaokruženju”.

“Nas dvojica dugo radimo. Povezuje nas dugogodišnje prijateljstvo koje olakšava posao. Jako se dobro razumemo. Tri godine pričamo o ovom filmu”, podsetio je reditelj.

“Ruski konzul” će biti “klizak projekat”, ali ne zbog političke opasnosti, već Lekić podsjeća da danas veći dio publike ne zna ništa o događajima iz vremena u kome se radnja odvija.

“Biće složen zadatak da ovoj generaciji  predstavimo vreme ideološkog optimizma koji je doveo do svega ovog i jedan je od generatora problema”, naveo je Lekić.