Prokletstvo Kenedijevih ne pušta ni unuku Tatjanu: Na godišnjicu smrti djeda objavila da umire od leukemije

22.11.2025. | 20:34

Tatjana Šlosberg ima samo 35 godina i čitav život je provela u sjeni prezimena koje Amerika nikada nije prestala da mitologizuje. Novinarka i autorka koja piše o zaštiti životne sredine danas je otkrila da boluje od terminalne leukemije. Svoju priču objavila je u eseju Bitka sa mojom krvlju u magazinu Njujorker.

Tatjani je akutna mijeloidna leukemija dijagnostikovana prije dvije godine, ubrzo nakon što je rodila svoje drugo dijete. Retka mutacija nazvana Inverzija 3 označila je početak borbe koju ne može da pobijedi ničim osim golom hrabrošću.

Njen tekst je sirov, direktan i oslobođen svake potrebe da tragediju umota u metaforu.

Sjeća se prvog šoka, ljekara, medicinskih sestara, trenutka kad joj je sestra donirala matične ćelije i humora njenog brata koji je pitao svakog ljekara da li je možda bolje to što je samo polovično podudaranje. Najdublje piše o suprugu, čovjeku koji je nosio sve dok je ona prolazila kroz remisije i padove.

– On je savršen i osjećam se prevareno i tužno što ne mogu da nastavim život sa ovim dragim, duhovitim i zgodnim genijem kog sam uspjela da pronađem – zapisala je.

Politika usred lične tragedije

Tatjana se ne ustručava da progovori ni o svom rođaku, Robertu F. Kenediju mlađem, koji je tokom njenog liječenja postavljen na mjesto ministra zdravlja u administraciji Donalda Trampa.

– Gledala sam iz bolničkog kreveta kako je Babi, uprkos logici i zdravom razumu, potvrđen za tu poziciju iako nikada nije radio u medicini, javnom zdravlju ili vladi – piše.

U tekstu jasno navodi kako njegove odluke već utiču na pacijentkinje oboljele od raka, na žene koje prolaze kroz komplikacije poslije porođaja i na lijekove koji su njoj spašavali život. Podseća da je misoprostol, koji joj je zaustavio postporođajno krvarenje, sada pod revizijom Uprave za hranu i lijekove na inicijativu njenog rođaka.

Tatjana i teret porodične sudbine

Svoju bolest Tatjana smješta u širi kontekst istorije tragičnih događaja koji prate Kenedijeve. Smrt njenog dede, predsjednika Džona F. Kenedija. Smrt ujaka Džona Kenedija mlađeg u avionskoj nesreći 1999. godine. Smrt bake Žakline, koja je takođe preminula od raka 1994. godine.

– Ceo život sam se trudila da budem dobra i da ne uznemiravam svoju majku. A sada sam dodala još jednu tragediju u njen život i ne mogu ništa da uradim da to zaustavim – piše.

Ipak, završava tekst u sadašnjosti. Ne u mitu, ne u legendi, nego u malim trenucima sa svojom djecom, u vremenu koje joj je preostalo.

– Uglavnom, sada pokušavam da živim i da budem sa njima. Uspomene dolaze i odlaze i ponekad zavaravam sebe da ću ih zauvek pamtiti. Naravno, neću. Ali dok ne znam šta slijedi, nastaviću da pokušavam – zapisala je.

Njen esej dolazi samo nekoliko nedelja nakon što je njen brat Džek Šlosberg objavio kandidaturu za Kongres u Njujorku, još jedno novo poglavlje u priči koja kod Kenedijevih nikada ne prestaje, ma koliko tragedija pokušavala da bude jača od njih.