Poznati pjevač o borbi sina sa autizmom: “Nikada ne bih rekao da ima problem”
28.07.2025. | 08:59Sin pjevača Miloša Bojanića, Mikica Bojanić već godinama unazad sa suprugom pokušava da pomogne sinu (12) koji se bori sa autizmom.
On i njegova supruga, kao i čitava porodica godinama su sinu velika podška u borbi da se što je moguće bolje oporavi.
Mikica je prvi put u javnosti pokrenuo tu temu tokom učešća u jednom rijalitiju, a onda je za jedan portal otkrio detalje borbe sina.
-Nisam nikada pričao o tome i ne bih sigurno da nije bilo tog rijalitija, jednostavno nije bilo moguće da ne ispričam, nije čovjek od kamena. Par ljudi je znalo, ali je na kraju to jednostavno izašlo iz mene. Danas je surovo vreme, znaš kako je tamo u rijalitiju, sin Miloša Bojanića, pjevač ušao i da pričam o tome. Rekli bi neki da koristim dijete za glasove. To samo prikrivaju, nikad mi to nismo krili, nego jednostavno nismo u javnosti pričali o tome – rekao je Mikica za Grand.
Pjevač je ispričao i kako su izgledale terapije koje je Marko primao u Kanadi gdje je porodica živela jedno vrijeme.
-Marko sada ima 12 godina, vidjeli ste i sami, on pliva, roni, kad ga vidiš nikada ne bi rekao da ima problem. Ali ne priča, ima taj autizam i borimo se. Pokušali smo dosta toga i ne odustajemo. Probali smo dosta toga da uradimo, primao je terapije, na nama je sada da odlučimo da li će da nastavi sa terapijama ili ne. Tu je škola, naše obaveze, njegova reakcija na sve to. Da ne zamaram javnost, ali kao roditelji mi treba da donesemo odluku – kazao je on.
U razgovoru je otkrio i koliko se razlikuje odnos prema djeci sa autizmom u Srbiji i Kanadi.
-Razlikuje se dosta. Ovdje smo se vratili da živimo, volimo život ovdje, ali već četiri godine smo ovdje. Tamo više ljudi imaju razumijevanja u odnosu na Srbiju. Tamo se ranije pojavilo, deset godina smo bili tamo. Išao je u školu kao i svi drugi, nema neka škola pored. Ne kažem ništa loše o Srbiji, ali je samo drugačiji odnos prema toj djeci tamo. Bolji je za možda 20, 30 posto – zaključio je Mikica za “Grand”.
