Obilježeno 38 godina od smrti Branka Ćopića: Čitanje njegovih djela oplemenjuje dušu

26.03.2022. | 17:48

Čitanje djela Branka Ćopića oplemenjuje dušu, poručeno je danas iz Hašana, rodnog mjesta ovog književnika gdje je obilježeno 38 godina od njegove smrti.

Načelnik opštine Krupa na Uni Mladen Kljajić rekao je da su Hašani poznati po Ćopiću, koji je ovo malo mjesto proslavio svojim književnim djelom.

“Zahvaljujući Branku Ćopiću, cijela naša regija zna gdje se nalaze Hašani. Brojni su oni koji žele vidjeti gdje je rođen pisac uz čija su djela odrastale generacije”, rekao je Kljajić.

Kljajić kaže da posjetioci mogu posjetiti piščevu rodnu kuću gdje su eksponati, spomen-školu i mlin djeda Triše.

“Očekujemo da će iduće sedmice zoning plan područja posebne namjene `Hašani` biti na sjednici Vlade Republike Srpske”, rekao je on.

Kljajić je naveo da iz Hašana kreće maraton “Stazama Branka Ćopića”, koji organizuje Atletski klub “Sloboda” Novi Grad, a koji će ove godine početi 28. maja, kao i da je u dvorištu piščeve rodne kuće planirana učionica na otvorenom za šta je zaduženo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

Predsjednik Upravnog odbora Zavičajnog društva “Branko Ćopić” Dušanka Dakić istakla je da je Ćopić u svojim djelima rekao sve o sebi, svom rodnom mjesti i ljudima.

Ona je pozvala učenike da dođu u Hašane i vide piščevo rodno mjesto iz kojeg je poteklo sve što je on stvarao.

“Naša omladina treba na trenutak ostaviti mobilne telefone i čitati Ćopića, jer će tako oplemeniti svoju dušu”, poručila je Dakićeva.

Kod piščeve biste u dvorištu spomen-škole položeni su vijenci, a stihove inspirisane Ćopićem govorili su pisci Kristina Plavšić, Jovan Šekerović i Vasilije Karan.

Učenici Osnovne škole “Branko Ćopić” govorili su Ćopićeva stihove, a nakon toga su posjetili piščevu rodnu kuću i mlin djeda Triše.

Prvi put na ovaj datum u Hašanima, zbog zdravstvenih razloga nije bio predjednik banjalučke Fondacije “Branko Ćopić” Svetozar Ličina.

Branko Ćopić rođen je 1. januara 1915. godine u Hašanima, a 26. marta 1984. godine izvršio je samoubistvo skokom sa mosta na Savi u Beogradu.

Prvu književnu nagradu dobio je 1938. godine od Akademije sedam umjetnosti za kratku priču, 1939. godine dobio je Rakićevu nagradu, a zatim i nagradu Srpske kraljevske akademije 1940. godine.

Njegova antologijska zbirka pripovjedaka “Bašta sljezove boje” osvojila je Njegoševu nagradu 1972. godine, a NIN-ovu nagradu za najbolji roman dobio je 1958. godine za roman “Ne tuguj, bronzana stražo”.

Od 1968. godine bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti.

Drugi svjetski rat podstakao ga je da napiše romane “Prolom”, “Gluvi barut”, “Ne tuguj bronzana stražo” i “Osma ofanziva”, zatim pripovijetke “Rosa na bajonetima”, “Surova škola”, “Ljubav i smrt”, “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, “Gorki med”, “Sveti magarac”, “Ljudi s repom” i zbirke pjesama “Ognjeno rađanje domovine” i “Ratnikovo proljeće”.

Napisao je i romane za djecu “Orlovi rano lete”, “Slavno vojevanje” i “Bitka u zlatnoj dolini” (poznati kao “Pionirska trilogija”), “Magareće godine”, “Priče partizanke”, “Vratolomne priče”, “Priče ispod zmajevih krila” i “Doživljaji mačka Toše”, zbirke pjesama “Čarobna šuma”, “Armija odbrana tvoja”, “Partizanske tužne bajke”, “Večernje priče”, “Djeda Trišin mlin” i “Nestašni dječaci”.