Njegovo ime je ostalo upamćeno: U Beograd je došao na konju, a Tito mu zabranio seriju

20.04.2025. | 13:28

U zemlji koja zaboravlja svoje umjetnike brže nego što pamti političare, ime Branislava “Cige” Milenkovića ostalo je upisano u zvijezde.

Ne zbog skandala, ne zbog intriga, već zbog autentičnog dara, šarma i priče koja zvuči kao filmski scenario — samo što je istinita.

Rođen 1931. godine u selu Kovačevac kod Mladenovca, na 20. april, “Ciga” je prvo morao da pređe sve drumove da bi stigao do pozornice. Doslovno. U Beograd je došao — na konju, s taljigama. Godina je bila 1948. Tek maturant, radio je kao selidbar i konjušar, vozio namještaj

Beograđanima, ali snovi su već bili u koferu.  „Došao sam u Beograd sa Riđom i sanom da postanem neko. Nisam znao ni šta tačno, samo da nije isto što i moj otac. On je hteo da budem zemljoradnik. Ja sam hteo da budem… Beograd“, govorio je.

Upisao je Arhitektonski tehnikum, ali put ka glumi otvorio mu je Bojan Stupica koji ga je slučajno video na jednoj priredbi i odmah pozvao da se prijavi na Akademiju. I tako je krenulo.

Njegova filmska zvijezda najjače je zasijala u Skupljačima perja iz 1967. godine. Film je ponio nagrade u Kanu, nominaciju za Oskara i Zlatni globus, ali Ciga nije dozvolio da mu slava udari u glavu.

„Mene ljudi najviše vole jer ne glumim Rome kao šaljive budale, nego kao ljude. Jer to i jesu. I moji su, i takve sam znao“, govorio je.

Glumio je i u mnogim drugim ostvarenjima, ali posebnu pažnju izazvala je serija Čardak ni na nebu ni na zemlji — društvena satira o malim ljudima i velikim silama. I taman kad je publika počela da je obožava, stigla je zabrana. Lično od Tita.

„Kad je Tito video epizodu u kojoj se narod satire od gladi, a funkcioneri pečenjem trpaju džepove, rekao je: ‘Ovo neće ići dalje.’ I nije. Serija je skinuta. A ja sam dobio etiketu“, ispričao je u intervjuu za NIN osamdesetih.

Ali “Cigu” to nije zaustavilo. Nastavio je da glumi, da piše (njegova knjiga Beograd, ljudi i događaji prava je hronika prestonice), da priča viceve, da pije klekovaču u kafani i da šarmira i publiku i kolege.

„Ja sam Kralj domaće klekovače, šta ti je! U njoj ima više poezije nego u pola savremene književnosti. Samo je treba znati piti“, znao je da kaže.

Za ulogu u filmu Opklada 1971. godine osvojio je i prestižnu nagradu „Pulska arena“, ali najveća nagrada za njega bila je publika. Branislav “Ciga” Milenković preminuo je 2005. godine u Beogradu. Iza sebe je ostavio više od 60 filmskih i TV uloga, knjige, citate, legende i onu iskonsku glumačku vatru koja greje i kad se svetla ugase.(Ona.rs)