Neobično selo: Svi muškarci se poznaju po nadimcima

31.03.2026. | 16:27

Ako vas put nekad navede kroz gornjomilanovačko selo Donja Vrbava, koje se nalazi na obroncima Rudnika, izgledaće vam kao i svako drugo tipično srpsko selo, ali u njemu žive ljudi neobičnih nadimaka.

Naime, samo tu možete sresti Vepra, Đavola, Kurjaka, Kerine, Kukavice, Ovna, Zeca i Kozu. Kako? Tako što se ovdje svi muškarci znaju isključivo po nadimcima, nerijetko ih dobijaju i cijele familije, a kao kulturno naslijeđe čak se i prenose sa koljena na koljeno.

– Nema imena dok ti ga ne da selo. Naši ljudi su bili poprilično vickasti pa su svima udijelili nadimke. Samo jedan čovjek nije imao nadimak i on je umro. Ako neko dođe sa strane i pita ko je Rajica Milošević, ne znam da li će vam iko znati odgovor, ali ako kažete da tražite Šloga, svi će vas uputiti na moju adresu – priča za RINU ovaj domaćin koji je nadimak dobio po ocu.

– Bio je krupan, spretan i odmjeren čovjek, pa su pričali – bolje da te udari šlog, nego on – dodaje Rajica.

Ko je Guska, a ko Gavran

Neki nadimci su lični, neki porodični, a neki pogrdni. Međutim, niko se ovdje ne ljuti kad ga nazovete Guskom, Svrakom ili Gavranom – navikli su.

– Mom dedju nadimak je bio Vepar, i mene tako danas zovu. Nikad mi to nije zasmetalo, još kad čujem da mi neko tepa Veprić, meni bude nekako milo – kaže ovaj meštanin Donje Vrbave.

Svi ti nadimci stvaraju brojne komične situacije u telefonskim imenicima, na sudu, a najteže je novim poštarima koji prvo moraju na kurs obuke, da bi shvatili ko je ko, pa tek onda mogu po selu da dijele poštu. Sve te priče sa osmijehom na licu, uz domaću slaninicu i čašicu rakije prepričavaju se u seoskoj kafani “Mehana“. U Donjoj Vrbavi stanovništvo je pravoslavno, ali ako gledate po nadimcima, ima tu različitih nacija.

“Ponosno nosim svoj nadimak Turčin”

ako u selu možete sresti i kafu popiti sa Rusom, Švabom, Japancem i Turčinom.

– Deda moj je imao mnogo djece i svi su porodično pekli prase za Božić. Malo su okretali ražanj, malo su pili i deda je zaspao. Djeca kad su to vidjela, prase su malo-pomalo pojela i za Božić nije ostalo ništa. Tada su bile rijetke prilike da se može jesti pečenje, samo za velike praznike. Kako su prase pojeli na Badnji dan, svi su rekli – kakvi ste ko Turci, čak ni taj dan niste postili. I nadimak je ostao, ja ga sa ponosom nosim jer me podsjeća na moje pretke. Sve moje kolege me po njemu znaju – priča Rade Marinković zvani Turčin.

Čiji otac je mami zabiberio, taj je Biber, crnoputi su Pomračine i Uglješe, a posvađana braća dobila su nadimak Kučke.

Žene zovu po nadimcima muževa

Zanimljivo je da žene u ovom selu nemaju druga imena, ali ih zovu po nadimcima muževa. O ovom kulturnom fenomenu Muzej rudničko-takovskog kraja objavio je knjigu, a trogodišnjim istraživanjem bavile su se Vesna Ćurčić i Đurđina Antonić.

U toj knjizi se navodi da u selu od oko 500 stanovnika ima preko 200 nadimaka, a neki su nastali čak prije više od jednog vijeka, navodi Srpska info.