Nakon Beograda promovisana u Trebinju: Episkop Grigorije predstavio “Nebeska dvorišta”

29.07.2022. | 18:10

Nova knjiga “Nebeska dvorišta”, autora episkopa diseldorfskog i njemačkog Grigorija, nakon Beograda promovisana je i u Trebinju.

Vladika Grigorije se u knjizi bavi proteklim ratom i svojim narodom u tome ratu,  zavičajem i svojim selom, uspomenama, a kako i sam kaže, riječ je o ličnoj i drami zajednice u kojoj je odrastao, pa se te dvije drame prelamaju.

“Ono što je čudesno sa pisanjem jeste da ono nakon što bude stavljeno na papir počne da živi samo, pa onda i svaki čitalac unese svoj život u to i ima svoj doživljaj te priče, i  mnogi su mi ljudi rekli da su pronašli sebe u tome, što je dobro, ali za mene veliko iznenađenje”, naveo je Grigorije, prenose Nezavisne.

On je dodao da je cijeli naš život odricanje, odlaženje, rastanci, ali najčudesnije je, kako kaže, što sa sobom nosimo čitav naš svijet kud god da odemo i nekad kad nešto napišemo shvatimo koliko taj svijet u nama živi.

Vladika Grigorije je istakao da knjiga, koja počinje ratnim danima 1992. godine, nosi poruku o životnim odlukama, rastancima, odlascima kojih je imao više u životu, ali i o važnim ličnostima koje su obilježile njegov život, o stradanju, ali i ljepoti.

“Knjigu sam posvetio prije svega ljudima sa kojima sam odrastao, onima koji su me voljeli i nisu voljeli, jer i oni nas oblikuju.  Ličnost moje majke, koja je bila upečatljivo uticajna na moj život, a sa druge strane ličnost vladike Atanasija, koji je bio moj duhovni otac i, na kraju krajeva, svijet u koji sam došao – Ostrog, Tvrdoš, Hercegovina, Trebinje – to je nekako postalo dio mene i ja dio toga, to je više neodvojivo”, rekao je vladika Grigorije.

O knjizi je na promociji govorio i pjesnik Đorđo Sladoje, koji je zauzeo stav da je u književnom stvaralaštvu vladike Grigorija vidljiv napredak, te da je riječ o uzbudljivoj, dramatičnoj priči koja se odvija na tri kolosijeka.

“To je priča o Beogradu 1992. godine, druga priča je Planinica – zavičaj u kome dijelu živne imaginacija, prelijepi su opisi prirode, a treća, veoma važna dimenzija, jeste  unutrašnja drama vladikina, odnosno drama studenta teologije koji je odlučio da ode u manastir i zamonaši se, da bi nastupile prepreke, unutrašnja preispitivanja, a onda ipak prevladava želja za služenjem Gospodu, odnosno narodu, što vladika radi svih ovih godina”, naveo je on.