FOTO: ARHIVA
Pjevaču amputirana noga: Milić Vukašinović otkrio kako teče oporavak
22.04.2026. | 08:32Za majstora rokenrola Milića Vukašinovića prethodni period je veoma bio težak – nakon amputacije noge uslijedili su i zdravstveni problemi koji su mu otežali oporavak, ali roker ne dozvoljava da ga to poljulja i da psihički padne.
Supruga Suzana je sve vrijeme uz njega i ona mu je najveća podrška i oslonac, piše Blic
– Zahvaljujući Suzani borim se jako. Bori se ona jako, a ja se prišlepam uz nju – kaže on.
Dodaje i da je dobio nekoliko kilograma, jer se ne kreće.
– S obzirom da se ne krećem puno, udebljao sam se dosta, i prošla proteza mi je omanjala, sad su mi napravili malo veću, a ona mora da se uskladi, da me ne žulja, jer kad hodam sa protezom, moram se nasloniti na nju svom težinom tela. Da usklade tu protezu pa da šetam malo duže, a ne samo tri koraka – kaže on.
Srce mu je, dodaje, oslabilo, a kako kaže trebaće vremena da stekne dobru kondiciju kao što je imao prije.
– Imao sam tu bolničku bakteriju, infarkt, vodu u plućima. Imao sam sreću da sam imao dobrog doktora koji mi je prvo spasio pluća, pa onda i srce. Trebalo je stentove da mi ugrade, pa onda nisu jer je srce samo proradilo. Međutim, ja kad sam pušio tri kutije i bio pri snazi pre nego što je ovo počelo sa nogama, to je bilo 100 odsto kako mi je radilo srce i pluća, ali sada nemam ni kondiciju koju sam imao tada, dosta se umaram brzo, izgleda sam malo preterao, pa mi je zato otišla ova noga – kaže Milić Vukašinović.
Dok čeka novu protezu koja će mu olakšati hodanje, supruga Suzana je uvijek uz njega i kako kaže, bez nje on ne bi mogao da živi.
– Bez Suzane, ne znam šta bi bilo. Možda mene bi ni bilo, najverovatnije. Ja uglavnom ne mogu da hodam po kući, ne mogu da nešto dohvatim što je metar i po od mene. Suzana je tu, pa mi to obavlja. Ali da nema Suzane, ja bih onda morao odmah na štake, a onda teško se i popeti na štake. Suzana me pridrži pa se pridignem, isto i sa protezom kad se uspravim da hodam, jako je teško. Kad sam bio tamo u bolnici za rehabilitaciju, tamo imaju razboj, pa je lakše sve. Uhvatiš se za one šipke i jako lako se pridigneš. Ovde nema razboja. I taj razboj je uglavnom Suzana – otkriva roker.
Otkrio je šta mu najteže pada.
– Najteže mi pada što ne mogu da sviram, što nisam u toj situaciji sviračkoj kondiciji u kakvoj sam nekad bio, jer ja sam doktor za rokenrol, smešno da ja samo sedim kući i ne sviram. Ne idem na probe. Moj bubnjar ima studio za sviranje i snimanje, tu smo vežbali. Bio sam jednom prošle godine da vidim koliko mogu da sviram. Četiri pesme smo odsvirali i video sam da ne mogu više i onda sam im rekao: „Eto, ovo je dovoljno, al’ moraću da se pobrinem za kondiciju, a to ne može samo sviranjem, nego mora malo hodanje – ističe Milić.
Roker je otkrio i da li uspijeva da se čuje sa kolegama i prijateljima, te da li dolaze da ga obilaze.
– Ja se inače nisam družio ni pre nešto mnogo sa ljudima. Najviše sam se družio s ovim momcima iz benda s kojima sam svirao, zovu me i neke kolege. Uglavnom dođu da mene kući da se vidimo. Hanka je bila skoro ovde kod nas kući, mi smo stari prijatelji. Ja sam na ovim društvenim mrežama vrlo aktivan. Imam četiri stanice na Fejsbuku, Instagram, TikTok. Stavljam pesme koje se nisu toliko čule. I onda ljudi kad čuju pitaju me, misle da je to novo, da je nova pesma koju sam snimio, a to su pesme stare 50 godina – naglasio je muzičar.
