Intimni odnosi za vrijeme posta: Da li je grijeh?

24.02.2026. | 10:07

Crkveno učenje je, međutim, jasno u svom duhu: post nije samo promjena jelovnika, već vrijeme unutrašnjeg smirivanja, uzdržanja i fokusiranja na duhovni život. Zbog toga se vjernicima preporučuje da se tokom posta uzdrže i od tjelesnih zadovoljstava, uključujući i bračne intimne odnose, kako bi se lakše usmjerili na molitvu, sabranost i rad na sebi.

Važno je razumjeti da crkva ne smatra intimnost u braku grijehom. Naprotiv, bračna bliskost je blagoslovena i prirodan dio odnosa između supružnika. Ipak, period posta ima drugačiji ritam i drugačiji cilj: smanjenje dominacije strasti i jačanje samokontrole. Ideja nije u odricanju radi kazne, već u svjesnom pravljenju prostora za ono što se u svakodnevici često potiskuje – tišinu, molitvu, preispitivanje sopstvenih navika i odnosa prema drugima.

Podsjećajući na širi smisao uzdržanja, čuveni srpski psihijatar i mislilac Vladeta Jerotić govorio je o snazi i ulozi apstinencije u životu: „Niko poludio nije od apstinencije – to vam kaže Vladeta Jerotić.“ Ova misao, izrečena u kontekstu razmišljanja o ljubavi, strasti i samokontroli, lijepo odslikava crkveni stav da apstinencija, pa i u intimnim odnosima tokom posta, nije nešto što ruši vezu između ljudi, već može biti sredstvo za dublje razumijevanje sebe i drugog čovjeka.

Crkveno predanje se često oslanja na misao apostola Pavla da se supružnici mogu privremeno uzdržati samo uz zajednički dogovor, i to radi molitve i posta, a zatim da se vrate jedno drugom kako uzdržanje ne bi postalo izvor napetosti ili iskušenja. Otuda i savremeno tumačenje da post ne treba pretvoriti u mehaničko ispunjavanje pravila, već u svjesnu i dobrovoljnu odluku dvoje ljudi. U praksi, mnogi duhovnici posebno naglašavaju uzdržanje u prvoj i posljednjoj sedmici posta, kao i u Velikoj sedmici, ali i tada važi princip da se brak ne sme dovesti u stanje konflikta ili udaljavanja zbog forme.

Suština crkvenog savjeta može se sažeti jednostavno: post je vrijeme kada se čovjek uči mjeri. Ako se odricanje svede samo na to da se ne jede određena hrana, a sve ostalo ostane isto, promašena je poenta. Ako se, pak, post shvati kao prilika da se makar na kratko uspori, utišaju strasti i usmjeri pažnja na duhovni život i kvalitet odnosa sa bližnjima, tada uzdržanje od intimnih odnosa dobija smisao kao dio šireg, ličnog napora.

Na kraju, crkva ne pristupa ovoj temi kroz pretnju ili kaznu, već kroz poziv na zrelost i dogovor u braku. Ne postoji „policija za post“, već odgovornost svakog vjernika da procijeni koliko može i želi da se uključi u podvig posta, bez licemerja i bez pritiska. Forma bez smisla ne mijenja čovjeka, ali svjesna odluka, makar i mala, može, prenosi Telegraf.