Imala je samo dvije godine: Pjevačica se prisjetila gubitka oca
04.08.2025. | 09:18Aleksandra Bursać prisjetila se perioda odrastanja bez svog oca, i način na koji je ubijen u “Oluji”
Otac pjevačice Aleksandre Bursać, koja se proslavila u “Zvezdama Granda”, izgubio je život tokom rata u Hrvatskoj.
Bursaćeva, koja je u drugom stanju, o čemu je Informer prvi pisao, tada je imala dvije godine. O tome nam je, kroz suze i sa knedlom u grlu, svojevremeno govorila.
– Imala sam dvije i po godine, pričala sam sa sestrom skoro i mislim da je lakše što ga ne poznajem. Imam njegove slike, kažu da sam ista on, fizički, a mama kaže i da sam tvrdoglava kao on. Može da trpi dosta, ali kada precrta onda ne postojiš više. Takva sam i ja. Visina, naravno ne, ali lice, oči i osmijeh kažu da su isti. Ja sam ponosna na njega jer je on u mojim očima heroj ispao, jer je on otišao da se bori za svoju zemlju – ispričala je Aleksandra za Informer i istakla da joj otac svakog dana nedostaje.
– Nedostaje mi tata i dan-danas. Mi smo odrasle uz maminog supruga, mi njega volimo, ali nisam imala koga da nazovem ocem i to će uvijek da bude bolna rana. Sahranjen je u Hrvatskoj, ja sam bila skoro tamo, otišla sam kada je deda preminuo. Tada sam otišla prvi put na njegov grob. Tek tada sam smogla snage. Njegova želja je bila da bude sahranjen tamo – istakla je pjevačica.
Aleksandrin otac se iz Hrvatske u Srbiju doselio kao mladić, kako bi studirao žurnalistiku, ali se devedesetih godina vratio u rodno mjesto.
– Moj tata je poginuo u ratu dok se borio za svoj narod kad je imao samo 28 godina. Živeli smo u Beogradu, ja sam ostala tu sa mamom, a on se malo prije rata vratio u Knin. Kad je sve počelo, dobrovoljno se prijavio da brani ljude s kojima je odrastao i svoje selo Plavno. Nažalost, napali su ih u toku noći i tati je prošao metak kroz glavu i zaglavio se u mozgu. I njegovog najboljeg druga su ranili, ali je on, hvala Bogu, preživio, dok je tata bio smrtno ranjen. Prevezli su ih helikopterom u Beograd u bolnicu. Mama je sve vrijeme bila uz tatu. Nažalost, preminuo je 11. septembra 1991. godine – ispričala je Aleksandra
Njeno odrastanje nije bilo lako. Aleksandra je jednom prilikom govorila o djetinjstvu i tada je ispričala da je u jednom periodu života sa majkom živjela u sigurnoj kući sa još 12 porodica.
“Otkad mi je tata poginuo na ratištu, u ‘Oluji’, majka me je uspavljivala i budila pjesmom. Tako je iz naše kuće razgonila tugu. Brzo sam počela u pjesmi da je pratim. Pjevale smo zajedno, iz sveg glasa. Da ga se sjećam možda bi mi bilo teže, a ovako uspomene gradim na osnovu nekih priča o njemu i zahvalna sam svojoj majci na tome. Ona kaže da imam njegov osmijeh, zapravo taj neki poluosmeh, i tvrdoglavost, ali kaže i da sam dobar čovjek na njega”, ispričala je pjevačica jednom prilikom za medije
