Detinjstvo Aleksandre Prijović bilo je bolno: “Imala sam samo jednu prijateljicu”

Aleksandra Prijović muzičku karijeru gradila je postepeno i temeljno, vodeći računa o baš svakom detalju, počevši od izbora stajlinga, pa do izbora pjesama i saradnika za spotove.

Zato i ne čudi što je danas jedna od najuspješnijih mladih muzičkih zvijezda, te je mnogi obožavaju. Ipak, nije uvijek bilo tako. Tokom tinejdžerskih dana, dok je pohađala školu, Aleksandra je često trpjela ponižavanja od strane vršnjaka.

– Okruženje u kom sam živjela bilo je nemilosrdno prema meni, ali i mojoj majci. Vrijeđali su nas i ponižavali bez ikakvog razloga. Stalno su nam govorili grube riječi koje su me povrijeđivale. Tako je bilo i u školi. Djeca su mi govorila da sam ovakva ili onakva. Bila sam mala i to me je baš boljelo. Svi su se međusobno družili, samo sam ja imala jednu drugaricu. Riječi koje su mi upućivali jedino su mogli da čuju od svojih roditelja, a ja sam se uvijek pitala zbog čega je to tako kada im ništa nažao nisam uradila. Željela sam da budem kao oni, da se lijepo igramo i družimo. Nažalost, tek kad sam postigla nešto u životu, sjetili su se da postojim. Naravno, ne zamjeram im, sve razumijem, ali nije bilo prijatno ni meni ni mojoj majci. I ona je na svojoj koži mnogo puta čula uvrede upućene na svoj račun koje su je probadale kao mačem. Svima je izlazila u susret i pomagala koliko je mogla. Za svakog je imala lijepu riječ, a ljudi su je ogovarali iza leđa. Milion puta sam bila prisutna kada su je povrijeđivali. Poučena tim iskustvom i meni je često govorila kako ću i ja doživeti da jednog dana o meni loše pričaju, ali da u tim situacijama samo okrenem glavu na drugu stranu i pravim se da ih ne primećujem jer će me ta zloba samo povrediti – kaže ona.

Aleksandra je, pak, sve to prebrodila zahvaljujući porodici.

– Bez njih ništa ne bih uspjela u životu. Mama, tata, baka i deke uvijek su mi govorili kako je u životu najvažnije da budem dobar čovjek. Majka je čak zbog mene prestala da pjeva. Kada sam krenula na takmičenje za Zvezde Granda, ona bi otkazala svoj posao da bi mene vozila za Beograd. Gazda lokala u kojem je pjevala često ju je pitao da li hoće da bude vozač ili pjevačica. Mama nije željela da me napusti, pokupila je svoje stvari, ostavila posao i posvetila se mom takmičenju. Othranila me je, pomogla mi u životu i sve je uradila kako meni i dedi ništa ne bi falilo. Sjećam se kako sam pričala da ću jednog dana napraviti nešto u životu, a mama mi je vjerovala. Kad bi se desilo da iz nekog razloga posustanem i padnem, ona bi me samo pomilovala po glavi i rekla: “Jao, kad ja postanem zvezda”. To mi je davalo vjetar u leđa. Na svemu sam joj zahvalna. Naravno, i tatu volim najviše na svetu. On mi je oduvijek bio velika podrška, kao i baka i deka – ističe pevačica.

I od porodice svog supruga Filipa Živojinovića ima veliku podršku.