Autor serije “Tvrđava” otkrio: Evo kako je nastala pjesma koja dovodi sve do suza VIDEO

15.12.2025. | 13:47

Serija “Tvrđava”, koja je od samog početka privlačila veliku pažnju publike, došla je do svog emotivnog kraja. Posljednja scena ostavila je snažan utisak i mnoge gledaoce dovela do suza.

Glavni junaci, okupljeni u tišini i sjeti, još jednom su zapjevali pjesmu “Marama plava” – melodiju koja u sebi nosi sjećanja, rastanke i bolne uspomene na dom.

Emocije su bile na ivici pucanja. Luka, Darija i ostali likovi prisjećali su se rodnog kraja, ognjišta koje su morali da napuste, ali i onih kojih više nema. U mislima su im bili Nikica i Momčilo, stradali junaci čija je sudbina zauvijek obilježila njihove živote. Pjesma je u tom trenutku postala tihi oproštaj, ali i znak vječne povezanosti sa onima koji su ostali u sjećanju.

“Tvrđava”, kako su autori i najavili, počinje i završava se emocijom, a muzika ima ključnu ulogu u oblikovanju cijele priče. Upravo zato izbor pjesme za završnicu nije bio slučajan. Scenarista Goran Starčević, koji i sam vuče korene iz tih krajeva, objasnio je zbog čega je odabrana baš “Marama plava”, pesma koja je široj javnosti do sada bila gotovo nepoznata.

– To je možda najmanje poznata pjesma u krajiškom svijetu. Imao sam želju da pronađem melodiju za koju maltene čak ni ljudi iz tog podneblja ne znaju, a koja istovremeno povezuje sve ljude iz Krajine – rekao je Starčević u emisiji “Magazin Oko” na RTS-u.

Njegova namjera bila je da pronađe autentičan zvuk koji još nije “potrošen”, pjesmu koja ne pripada estradi, već srcu. Melodiju koja nosi iskrenu bol rastanka, ali i dostojanstvo onih koji odlaze.

– Našli smo pravi mali biser, pjesmu koju će sada i oni prepoznati i slušati – dodao je Starčević, ističući da “Marama plava” simbolizuje onaj posljednji pogled ka kući, kapiji i dragim ljudima koje možda više nikada nećete vidjeti.

Upravo zbog toga završna scena “Tvrđave” nije bila samo kraj jedne serije, već tiha, bolna posveta domu, sećanjima i svima koji su ostali u pesmi.

Tekst pjesme:

Još pamtim mater, maramu plavu,

vredne ruke kako mi mašu.

Pokojnog djeda, novčanik stari,

kapiju malu i kuću našu.

(Kapiju malu i kuću našu)

Refren:

Odveo me život, ostalo je srce,

željno krša Dalmacije svoje.

Zato budan sanjam skoro svake noći

staru kuću i ognjište moje.

Zato budan sanjam skoro svake noći

staru kuću pod Dinarom što je.