U koprodukciji Beograda i Melburna: Roman o sudbini troje ubijenih sremskih slikara

15.01.2023. | 18:22
Na kraju aleje lipa, poetični je naslov, a “Triptih o posljednjim danima” – znakoviti, ali i informativni podnaslov još jedne knjige nastale “u koprodukciji Beograda i Melburna”, kao plod zajedničkog rada Јelene Tucaković, kustosa u Etnografskom muzeju u Beogradu i Borisa Trbića, dramaturga, pisca i predavača u australijskim filmskim školama.

U svoj “Triptih o posljednjim danima” ovaj autorski dvojac upleo je priče o sudbinama troje srpskih slikara stradalih u zločinima nad stanovništvom okupiranog Srema u Prvom i Drugom svjetskom ratu, a to troje sremskih slikara povezuje nevidljiva linija od stotinak kilometara i čine je Danica Јovanović, strijeljana 1914. sa grupom Beščana na Petrovaradinu, iguman Rafailo Momčilović, nastojatelj manastira Šišatovac, svetitelj, koji je ubijen 1941. i grob mu se ne zna, te Sava Šumanović, odveden u šidskoj raciji 1942. godine.

– Umjetnici različitih senzibiliteta, formalnih i inovativnih pristupa, odrastali u drugačijim epohama, sredinama i društveno-ekonomskim uslovima i nestali u nejednakim životnim dobima i okolnostima: Danica Јovanović se vratila sa studija u Minhenu i  tek što je počela da stiče umjetničku zrelost i ispituje granice umjetničkog izraza, izgubila je život ne uspijevši da realizuje svoj potencijal. Sava Šumanović se iz Francuske vratio u rodni Šid, razvijajući nove pravce u svom stvaralaštvu, gradeći tematske cjeline koje su često uključivale lokalne motive, nastradao je u raciji čiji je cilj bio zatiranje srpskog, jevrejskog i romskog stanovništva u Sremu, a iguman Rafailo Momčilović odveden je iz manastira Šišatovac u 66. godini, u dobu kada je, preokupiran duhovničkim obavezama, imao manje energije i vremena za umjetnički rad – zapisali su autori.

Naslov knjige “Na kraju aleje lipa” direktna je aluzija na slike Šumanovića, a koju su sazdali od konstrukata o posljednjim danima, čak satima u životu troje umjetnika, dokazujući na ovim primjerima tezu o postojanju dugotrajnog, dosljednog, koncentrisanog napada na jednu kulturu.

Naime, biografije troje umjetnika školovanih u inostranstvu, putnika koji su u zapadne zemlje odlazili željni upoznavanja sa evropskim kulturama i vraćali se kao vjesnici drugačijih vjetrova u srpskoj likovnoj umjetnosti, za autore ove knjige zanimljive su prije svega na širem kulturnom planu.

– Njihov “ukorijenjeni kosmopolitizam” evidentan je u želji da putuju, istražuju i upoznaju kulture razvijenih evropskih naroda, ali i da se vrate i doprinesu sopstvenoj. On govori o dinamičnim transnacionalnim vezama srpskog kulturnog prostora sa svijetom, o vjesnicima novih umjetničkih tendencija i hibridnih pravaca na prelazu vijekova i tokom prve polovine 20. vijeka, ali i o želji umjetnika da u kontinuitetu nastave da unapređuju kulturnu produkciju i vrijednosti sopstvenog naroda. Utoliko je zanimljivije i pitanje zašto bi se neko odlučio da ubije troje sremskih slikara koje povezuje nevidljiva linija od jedva stotinak kilometara – pitaju se Tucakovićeva i Trbić.

Autori junacima ove, naizgled hermetične knjige, prilaze u trenutku kada saznaju da će umrijeti nasilnom smrću, o čemu kažu:

– Upoznajemo ih prekasno, u trenutku kada nemaju više vremena. Ovo je i skup priča o smirenju pred licem zla i susretu sa smrću. Znamo da tokom perioda poznatog po ideologizovanim čitanjima istorije, tragične sudbine ovih umjetnika nisu skrivane, ali im, osim sačuvanih činjenica i svjedočenja najbližih, nije posvećivana dovoljna pažnja.

Odlazak u smrt je rijetko bio sagledavan u kontekstu aspiracija, iskustava, razočaranja i novih početaka koji su obilježili životne puteve umjetnika koji su jednom poželjeli da pripadaju evropskom kulturnom krugu. I koje je, u velikim svjetskim sukobima, spržilo sunce.

Ističući kako nije istina da smrt može biti konstatovana samo kao tragičan događaj, ali da ne mora biti kontekstualizovana, autori dodaju:

– U našoj knjizi, smrt stvaralaca se sagledava kroz impulse koji su obilježili njihovo umjetničko stvaranje i refleksije o sredini, smislu života, i onome što će iza umjetnika ostati. Ovo je na prvi pogled pesimistična knjiga. Ali, redosljed događaja u knjizi nije slučajan. Kao što nije slučajna ni hronologija stradanja sremskih slikara. Nada postoji.