Srbin u trci za Nobelovu nagradu: Kao dijete je napustio državu, a sada je favoriti za priznanje

04.10.2022. | 08:27

Nobelova nagrada za književnost pripala je prošle godine Abdulrazaku Gurnahu, a Švedska akademija u četvrtak će saopštiti ime novog dobitnika.

Kladionice i književni portali najveće šanse daju imenima poput Mišela Uelbeka (“Pokoravanje”, “Serotonin”, “Elementarne čestice”, “Platforma” i “Mogućnost ostrva”) i britanskog pisca indijskog porekla Salmana Ruždija, koji je prošlog mjeseca po ko zna koji put bio meta atentata zbog svog čuvenog djela “Satanski stihovi” iz 1988. godine.

Dobre šanse daju se i kenijskom piscu Ngugiju va Tiongu (čiji se roman “Ne plači, dijete” smatra prvim djelom u istoriji istočnoafričke književnosti, a koji je zbog svoje drame “Udaću se kad ja budem htjela” završio u zatvoru).

Na listi favorita iz sijenke je i Čarls Simić, ali i hrvatska spisateljica Dubravka Ugrešić, kao i južnoafrički pisac hrvatskog porijekla Ivan Vladisavić.

“Ne bi bilo iznenađenje da Čarls Simić dobije bilo koju književnu nagradu, pa tako i Nobelovu. On se posljednjih godina pominjao kao favorit. To govori, s jedne strane, o interesovanju za ovo književno priznanje, a s druge strane da književnost Čarlsa Simića uživa nepodeljeno povjerenje, kako njegova poezija, tako i esejistika”, kaže za Kurir njegov izdavač iz “Arhipelaga” Gojko Božović.

O Čarlsu Simiću, rođenom pod imenom Dušan, u Srbiji se govori mnogo, a u stvari malo zna.

Posljednjih godina tek dobio je zasluženu medijsku pažnju. Dobitnik je Pulicerove nagrade za književnost, a u Jugoslaviji je živio do svoje 15. godine. U Ameriku je došao 1953, a šira javnost ga je upoznala preko jedne televizijske reklame. Njegov rad zaslužuje mnogo veću pažnju.

Direktor Narodne biblioteke Srbije Vladimir Pištalo je, inače, dugogodišnji prijatelj Čarlsa Simića, pa nema boljeg poznavaoca njegovog rada i šansi da bude laureat najveće nagrade.

“On je dobio sva moguća priznanja u Americi i njegovo djelo prevedeno je na mnoge svjetske jezike. Rekao mi je jednom da ga je sve to u životu iznenadilo. Roditelje mu je bio razdvojio Drugi svjetski rat, došao je gladan u Francusku, a zatim je kao tinejdžer stigao u Čikago. Umio je da kaže da su se Hitler i Staljin rukovali nad njegovom kolijevkom. Ti zamorčići istorije nekad počinju da pišu poeziju, a nadam se da mogu da dobiju Nobelovu nagradu. Niko ne bi bio srećniji od mene kad bi Čarls Simić bio dobitnik ovog priznanja. On je jedna prirodna mješavima srpskog, francuskog i američkog nadrealizma i ta nagrada bi bila veliko priznaje za srpsku i američku književnosti. S tom nagradom bi oživjele generacije predaka koji su bili šaljivdžije, radovali bi se paradoksu, što je Čarls pretočio u poeziju”, objašnjava za Kurir Pištalo.

Američki književnik srpskog porijekla nije prvi favorit ovogodišnje dodjele, ali treba imati na umu da prošle godine pobjednik Abdulrazak Gurnah nije bio ni na listi.

U 2020. pobjednica Luis Gluk uživala je samo kvotu 25/1, a pobednici 2018/2019, koji su zajednički objavljeni 2019. godine, bili su samo malo bliže vrhu: Olga Tokarčuk je imala kvotu 10/1, a Peter Handke 20/1.