Šest decenija od prve pjesme Bitlsa: Početak muzičke revolucije koja je uzdrmala svijet

04.10.2022. | 22:33

Legendarni Bitlsi su prije šest decenija – 5. oktobra 1962. godine – objavili svoj prvi singl “Love Me Do” i označili početak stvaralaštva koje će presudno uticati na istoriju svjetske pop muzike.

“Već u toj numeri prepoznajem njihovu genijalnost, i itetkako se može čuti ono što slijedi”, ocijenio je Goran Vasović, gitarista i pjevač srpske grupe Eva Braun na koju je liverpulska četvorka izvršila veliki uticaj.

Multimedijalni umjetnik Rastko Ćirić, koautor Bitls omaž albuma “Rubber Soul Project” (1996) i “Rubber Soul Project 2” (2013), kaže da je “Love Me Do” “tipičan predstavnik ranog perioda gdje je izrazita njihova energija koja je i osvojila svijet”.

“Mnogi smatraju ‘Love Me Do’ za jednu od najznačajnijih pjesama koje su uradili. To je prvi veliki singl Bitlsa i odatle su krenuli u osvajanje svijeta”, podsjeća rok publicista Branimir Lokner.

Sa jednostavim ljubavnim stihovima, pamtljivom i zavodljivom melodijom, potpisana kao djelo gitariste Džona Lenona (1940-1980) i basiste Pola Makatnija, “Love Me Do” je bila tek najava izuzetnih stvaralačkih sposobnosti dvojice autora.

Hitovi poput “Please Please Me”, “From Me To You”, “I Want to Hold Your Hand” i “I Feel Fine” su kao singlovi i na albumima narednih mjeseci i godina opčinili slušaoce, najprije u matičnoj Velikoj Britaniji, a ubrzo i u velikom dijelu planete.

Lenon, Makartni, gitarista Džordž Harison (1943-2002) i bubnjar Ringo Star su svjetsku popularnost, ali i histeriju koju su izazivali među obožavateljkama, dodatno učvrstili duhovitim i vizuelno originalnim muzičkim filmovima “A Hard Days Night” (1964) i “Help!” (1965), iz kojih su se izdvojile naslovne i brojne druge pjesme.

“Po meni jedna od najvažnijih pjesma iz tog prvog njihovog perioda je ‘She Loves You’ zato što je dala glavnu smjernicu koja je vodila ‘bit’ kao pravac. Bitlsi su bili jedni od glavnih rodonačelnika, ali su ga i napustili. Koristili su ga u prvom dijelu karijere, kasnije su se razvijali kroz više pravaca, stilova i načina ispoljavanja”, naglasio je Lokner.

Narastajuću potrebu da se mijenjaju i muzički istražuju, Bitlsi su pokazali gudačima obojenom Makartnijevom ljubavnom baladom “Yesterday”, koja je potom postala jedna od najobrađivanijih pjesma ikada, ili Lenonovim samoispitujućom “Nowhere Man” i dirljivim životnim osvrtom u “In My Life” sa albuma “Rubber Soul” (1965).
Prelomni trenutak je ipak uslijedio sa eksperimentalnim albumom “Revolver” (1966), na kome su gudačka “Eleonor Rigby”, razdragana “Yellow Submarine” i Harisonov “Taxman”, i istovremenom odlukom da više ne nastupaju uživo, pošto nisu mogli da se čuju na stadionima od vrištanja obožavateljki.

“Koliko su se progresivno razvijali, ta brzina promjena u njihovoj muzici, pisanja pjesma, je bila takva da nikad ni prije, a siguran sam ni poslije, neće se više desiti. ‘Love Me Do’ je snimljena 1962. a četiri godine kasnije ‘Tomorrow Never Knows’ je bila jedna od ključnih, pionirskih pjesma svjetske psihodelije”, napomenuo je Vasović.

Ocijenivši da “Revolver” pokazuju da su Bitlsi shvatali stvari koje su tada dolazile iz Amerike, naročito iz San Franciska i pripadajuće psihodelične scene, Lokner ističe da su sljedeći album “Sgt. Pepper”s Lonley Hearts Club Band” (1967) i njegova “stilska šarenolikost, uz koju je išla psihodelija, pokazali njihovu veličinu”.

“Sgt Pepper” je danas shvaćen kao prelomno izdanje od kog su se izvođači sa singlova postepeno preusmjerili na albume, a Bitlsi su nastavili da opčinjavaju svijet globalnim televizijskim prenosom izvođenja himne ljubavi “All You Need Is Love” (1967) ili za singl netipično dugom pjesmom “Hey Jude” (1968), čak i psihodeličnim animiranim filmom “Yellow Submarine” (1968).

Prema riječima Ćirića, “uticaj Bitlsa je mnogo širi od muzike” pošto su dali dopinos “modi, animaciji, kulturi, prosvjeti čak i literaturi – sve moguće oblasti života su bile osvojene nastupom Bitlsa”.

“Bili su revolucionarni u svakom pogledu. Pit Tauzend (gitarista benda Hu) je pričao da ste morali živjeti sezdesetih da biste shvatili koliko su bili popularni i uticajni, ne samo u muzičkoj sferi, nego na razni nivoima. Oni puste brkove – pola Engleske i Amerike ih pusti”, primijetio je Vasović.

U socijalističkoj Jugoslaviji sveprisutna cenzura je bila dosta blagonaklona prema zapadnjačkim Bitlsima i bili su prihvaćeni iz svih aspekata, primjećuje Lokner.

“Kao što možemo da vidimo iz istorije jugoslovenske diskografije pjevači zabavne muzike i sastavi naklonjeniji pop i rok muzici su prepevavali njihove pjesme i to ne u maloj nego u velikoj mjeri. Čak i pjevači koji su bili naklonjeni šlagerskoj muzici. To govori da je cenzura vezano za Bitlse bila vrlo povoljna”, ističe Lokner.

U Jugoslaviji kao i svuda u svijetu bilo je nekih problema vezano za imidž Bitlsa – bujne, “čupave” fizure na početku njihove karijere nisu prijale konzervativnijim uredno podšišanim građanima, ali Lokner dodaje da “kod dušbrižnika što se tiče same muzike nije bila tolika cenzurisanost”.

“Čak je i terminologija u to vrijeme bila ‘Sviraš ko Bitls’, ‘Jesi ti neki Bitls?’ i jako je dugo trajala. Bili smo socijalistička zemlja, malo slobodnija u nekim stvarima. Upravo diskografija je pokazatelj koji govori da je to nailazilo na neku vrstu blagonaklonosti”, ističe Lokner.

Na jugoslovenskoj sceni Bitlse su obrađivali, između ostalih, Bijele strijele (“Voli me/Love Me Do”), Indeksi (“Jednom smo se svađali/Nowhere Man”), Ljiljana Petrović (“Obladi obla da”) i Josipa Lisac (“Juče/Yesterday”).

Kasnije su im se pridružili Električni orgazam (“I've Got A Feeling” i “Being For the Benefit of Mr Kite”) i Dejan Cukić (“Zajedno/Come Together”), dok su Bajaga i instruktori snimili komadić “All You Need Is Love” na kraju svoje istoimene “Samo nam je ljubav potrebna”.

Vasović se prisjeća da se počeo interesovati za muziku i kupio je prvu gitaru 1980. godine kada je saznao da je ubijen Lenon, a njegova Eva Braun je svoju pjesmu “Jagodnja polja” nazvala po uzoru na psihodelični klasik Bitlsa “Strawberry Fields Forever”.

Eva Braun je i prvi album “Prisluškivanja” simbolično objavila na 30. godišnjicu “Love Me Do” 5. oktobra 1992. godine.

“Htjeli smo da napravimo paralelu. Bili smo klinci. Užasno je pretenciozno, ali tad nam se to činilo simpatičnim. To što postoji Eva Braun niko nije kriv osim Bitlsa. Njih krivite, nemojte nas”, našalio se Vasović.

Konačno, okrenuti isključivo radu u studiju Bitlsi su, sve više se udaljavajući međusobno kao ljudi i muzičari, uspjeli da prije raspada izbace raznoliki dvostruki “Bijeli album” (“The Bitlsi” 1968) i labuđi pev “Abbey Road” (1969), gdje je kao autor konačno ravnopravno zasjao i Harison (“Something” i “Here Comes the Sun”).

Za kraj, snimci svirke u studiju u okviru prethodnog neuspjelog pokušaja oživljavanja benda objavljeni su godinu dana kasnije kao zvanično posljednji album “Let It Be” (1970), uz prateći istoimeni dokumentarni film.
Muziku Bitlsa održavaju relevantnom i česta reizdanja starih albuma, a nedavno se pojavila i trodijelna dokumentarna serija “Get Back” gdje su korišćeni snimci pretežno neiskorišćeni za dokumentarac “Let It Be”.

Ćirića zanima “suština – harmonije i struktura pjesme” i smatra da reizdanja osim nekih tehičkih manipulacija ne donose ništa novo, ali sigurno dosta znače novim generacijama da se upoznaju sa Bitlsima.

“Mislim da dobar njih prihvata Bitlse kao i njihovi roditelji. Prisutna je ista vrsta energije, komunikacija je direktna, svi glasovi su fenomenalni, osjeća se neka radost. To ne može da se izgubi”, ocijenio je Ćirić.

S druge strane, Lokner je mnogo oprezniji kada je u pitanju vrednovanje muzike Bitlsa sa udaljenosti od 60 godina, jer smatra da će se tek u budućnosti javnost “saznavati mnogi podaci o karijerama mnogih, koje do sada nismo znali”.

“Saznaće se o načinima na koje su dolazili do uspjeha i svega ostalog, šta im je stajalo na puti i šta nije, i očekujem da će se slika o mnogo čemu veoma mijenjati”, naveo je Lokner, piše “EuroNews”.

Vasović vjeruje da uticaj Bitlsa “nikad ne može da izlapi, a u nekim periodima može da bude manji ili veći”.

“Za 200, 300, 500 godina Bitlsi će se i dalje slušati, kao što slušamo Baha danas. Apsolutno isto kao što se divimo Bahovoj genijalnosti isto će se ljudi diviti genijalnosti Bitlsa”, zaključio je Vasović.