Posljednje od profesora Telebaka: “Frazeologija srpskog jezika”

21.04.2021. | 09:11

Da nije jezika, ne bi se znalo ni da nas je bilo (ostanemo li) bez jezika, neće nas biti. (Sjetimo se samo Hazara!), zapisao je profesor, lingvista i lektor Milorad Telebak u posljednjoj knjizi “Frazeologizmi u srpskoj jeziku” koju je priredio i koja je objavljena nekoliko dana prije njegove smrti.

U svom uvodu u knjigu objavljenu u izdanju “Besjede”, Telebak se osvrnuo na narodni jezik Vuka Stefanovića Karadžića, kojeg je nazvao genijem iz Tršića, a koji je bio uzor brojnim srpskim piscima, ali i na gubljenje funkcije jezika, kao i na samu birokratizaciju jezika.

– Neprirodni, izvještačeni, zakukuljeni, zamumuljeni birokratski jezik ušao je i u udžbenike; na njemu su se obrazovale i vaspitavale brojne generacije učenika i studenata, umjesto na jeziku književnosti. Kao jezik vlasti, moći i prestiža birokratski jezik sve više ulazi u narod, što je pogubno i otužno – zabilježio je Telebak, koji je naveo i to da su upravo ta birokratizacija jezika i niža jezička kultura u posljednjih nekoliko godina uzele maha.

On je naznačio to da je srpski jezik (gramatika i pravopis) uglavnom ne uče u školama, rasturenim promašenim reformama, a pojava interneta uticala je na manjak čitanja književnih djela. Telebak je izdvojio i medije kao kvarioce jezika, posebno kritikujući najezdu stranih riječi, koje se mahom koriste bez stvarne potrebe.

– Krajnje je vrijeme da se vratimo vukovskom jeziku, koji je vrlo bogat riječima i izrazima – jasnim, tačnim, slikovitim, gipkim. Poštenim. Neka vam u tome podsticaj, vodič i uzor bude ova zbirka – zaključio je Telebak.

Govoreći za “Glas Srpske” o nastanku ove knjige, glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće “Besjeda” Nenad Novaković naveo je da je priča o knjizi počela nakon brojnih razmatranja, druženja i razmišljanja o tome šta bi bilo zanimljivo što se jezika tiče, a da je u isto vrijeme istinski važno za čuvanje od zaborava.

– U tom prebiranju smo došli do teme frazeologizama u srpskom jeziku kojih imamo mnogo, a nismo se time bavili. Osnovni problem kod nas je što mi stvari prepoznajemo i pod prepoznavanjem mislimo da znamo nešto,  a u stvari to ne poznajemo. Kada ovu knjigu pročitamo i, vidimo koliko stvari ne znamo, ali ih prepoznajemo – rekao je Novaković.

Kako navodi Novaković, rad s Telebakom na ovoj knjizi bio je poučan, kao i sve što je Telebak radio, a u posljednjih nekoliko mjeseci, trudili su se da knjiga što prije dobije svoj finalni i savršeni oblik.

– U posljednje dvije godine ja sam ga malo i tjerao da to završi, a u posljednjih nekoliko mjeseci trudili smo se da to ubrzamo. Kad je donio finalnu verziju rekao mi je “stari, probaj da ovo izađe prije nego što ja odem”. Dobro sam znao koliki je on profesionalac, i kako je rad s njim istovremeno naporan i poučan. Recimo, sedam puta smo ovaj rukopis vraćali u štampariju. Zapali smo u dilemu oko pera. Objasnio mi je razliku između guščijeg, pačijeg i ptičijeg pera. Ili, recimo, razmatrao je da li korice da budu u jednoj boji ili da joj dodamo nešto. Do te mjere je bio precizan i znao je u glavi šta hoće – naveo je Novaković.

Prema njegovim riječima, iz svakog razgovora s Telebakom, čovjek je mogao da nauči mnogo zanimljivosti vezanih za jezik, ali i da, kroz šalu, čuje raznolike životne mudrosti, a sve što je radio, činio je tako da jezik približi svima. To mu je bila glavna nit vodilja u njegovoj posvećenosti jeziku.

– Želio je da ljudi oko njega budu na nekom nivou kad je riječ o jeziku i standardu. Sve što je boraveći u Banjaluci uradio nešto je što je neprocjenjivo. Zamislite šta bi bilo da Telebak 1992. godine nije došao u Banjaluku – ko bi se kod nas bavio jezikom na način na koji je on to radio. Kad god sam pokušao s njim da pričam o jeziku, na nekom naučnom, akademskom nivou, on bi govorio da imamo previše akademika koji su malo prišli čovjeku. Nije želio da akademizira o jeziku. Htio je da bude praktičan. Svjesno je išao na to da se njegova knjiga zove priručnik, jer je smatrao da se tim priručnikom, praktičnom upotrebom jezika može postići veći cilj i veći značaj – dodaje on i naglašava da nakon Telebaka ostaje praznina, koju će teško iko moći da nadoknadi.