Obilježen Međunarodni dan šale: Naše društvo plodno za satiru

01.04.2022. | 15:15

U izložbenom salonu Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske (NUB RS), a u organizaciji ove ustanove i banjalučke podružnice Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS) u petak je, povodom Međunarodnog dana šale, održan program “U 13 sa aforističarima”.

U programu su učestvovali Miladin Berić, Živko Vujić, Vojin Trivunović, Dinko Osmančević, Milan Rakulj, Radovan Piljak i Radenko Kela.

Ovom prilikom Miladin Berić, inače predsjednik banjalučke podružnice UK RS, istakao je da je kod nas, nažalost, uvijek plodno tlo za satiru sa jedne strane, dok sa druge strane, ne postoji nikakva kontrareakcija na određenu satiričnu opservaciju, prenose “Nezavisne“.

“Društvo je do te mjere potonulo u živo blato da iz mulja viri još samo, ne ruka, nego prst spasa. Satiričari moraju imati spreman odgovor na sve što se dešava u društvu. Kao što su pisali o pandemiji, sada pišu o ratu. Neki smatraju da satirične, a pogotovo humoristične, muze treba da ćute u vrijeme smrti, ali uzevši u obzir da je smijeh najljekovitija stvar na svijetu, s tim se ne slažem”, navodi Berić.

Dodaje da satira ne bi trebalo da bude navijačka, pogotovo ne politički navijačka, jer u tom slučaju gubi svaki smisao.

“Mi smo navikli da se šalimo na svoj račun. Svi naši vicevi su o našima, a ne o tamo nekim Džonu i Polu. Još jednom ponavljam – humor je ljekovit i neophodan, pogotovo u sivim svakodnevicama koje su se kod nas baš protegle”, navodi Berić, inače autor nekoliko knjiga aforizama i satirične poezije.

Berić kaže da aforizam ima svoju strukturu, koja je mala, ali čvrsta.

“Odličan aforizam jest kratak, ali je tehničar. Teško je izbjeći zamku pa ne biti aktuelan i u aforizmu. Ali ta aktuelnost mora imati kakvu-takvu crtu univerzalnosti”, rekao je Berić.

Milan Rakulj, pjesnik i novinar “Nezavisnih”, kaže da on ne piše aforizme, te da je u ovom programu bio gost, kako ističe, zalutali ili ne, pitanje je.

“Miladin Berić me pozvao i rekao da želi da me unaprijedi u satiričara i otud i moja pojava među satiričarima i aforističarima. Istina, postoji nekoliko mojih pjesama za koje su neki od kritičara procijenili da su satirične, tako da sam takve pjesme i govorio. Satira je moćno oružje književnosti”, rekao je Rakulj.

Naveo je da zahvaljujući nekim od satiričnih pjesma Jovana Jovanovića Zmaja, satiričnih drama Sterije, Nušića ili Kočića, satiričnih priča Domanovića, Vuka Bezarevića, sve do poznatih žaoka nedavno preminulog Milovana Vitezovića, mi danas znamo da u našem narodu postoji nekakav problem u mentalitetu koji satira pokušava da riješi.

Dodao je da književnost, pa tako i satira, nije imala i nema uticaj na mase, ali da ima na pojedince.

“Na nama samima je izbor koji ćemo sadržaj konzumirati preko književnosti ili masovnih medija, sve zavisi koliko smo radoznali i da li ćemo olako slušati o onome što nam iskače iz frižidera ili ćemo zagrebati ispod površine i pronaći nešto da nam osnaži duh. Satira nije tu prvenstveno da nas zasmije, nego da nas opominje”, zaključio je Rakulj.