FOTO – Još osam velikana srpskog glumišta na poštanskim markama

Na svjetski Dan pozorišta u Ateljeu 212 predstavljene su poštanske marke sa likovima znamenitih glumaca – Milorada Mandića Mande, Nebojše Glogovca, Mire Stupice, Bate Živojinovića, Ljubiše Samardžića, Slobodana Aligrudića, Predraga Lakovića i Sonje Savić.

Na svečanosti u Ateljeu 212 predstvaljena je i marka povodom obilježavanja 100 godina od nastanka Udruženja dramskih umjetnika.

Ovom prilikom okupile su se porodice slavnih umjetnika, poput Mandine žene Anje Madić, a samo na jedan dan čak iz Pariza došla je unuka Mire Stupice sa sinom. Da oda počast kolegama i svojoj kumi Miri Stupici stigla je i Branka Veselinović.

 

O svojim prijateljima sa puno sjete i pijeteta govorili su Aljoša Vučković, Branka Petrić, Svetlana Bojković, Goran Jevtić, Milan Caci Mihailović, Vesna Čipčić, Miroslav Žužić i Milka Frušić. Oni su govorili o životu i radu glumaca, a na kraju su im posvetili pjesmu i nekoliko ličnih sjećanja.

Goran Jevtić je otkrio okupljenima da je Milorad Mandić Manda oduvijek želio da bude pilot, ali zbog visine nije mogao da stane u avion. Bio je direktor pozorišta „Boško Buva“ i sam je napravio i ime i prezime i nadimak „Manda“, koje je danas postalo brend.

„Započeo je renoviranje pozorišta boreći se za dostojanstvo profesije i najmlađe publike. Bio je vlasnik nesvakidašnjeg, raskošnog, komičarskog dara. Isticao je da pozorište posljednja oaza misli, mjesto da kome se stiču drogocena iskustva i razmjenjuju osjećanja,“ naveo je u svom obraćanju Goran Jevtić.

Glumac Caci Mihailović govorio je o Predragu Pepiju Lakoviću i njegovom umijeću da maestralno igra uloge malih ljudi sa margine, samotnjake, boeme…

„I sam je bio boem. Volio je kafanu i ljude. Bolji život mu je donio popularnost, ali se on nije dobro s njom snalazio. Zato je i posljednje dane proveo daleko od toga, u skromnoj kući kraj obale Tise, gorak zbog svega što nam se događalo. Na kraju su ga ti talasi Tise i prigrlili,“ istakao je Caci.

O jedinstvenosti Sonje Savić govorio je Miroslav Žužić.

„Imala je senzibilitet koji se lijepio za filmsku traku. Bila je posljednja generacija glumaca koji su živjeli i umrli za ideale. U Ljubljani su je zvali ikona pobune što se njoj dopadalo, mada se uvak nazivala članom pank generacije koja je govorila šta drugi misle, a ne smiju da kažu“, naveo je Žižić.

Vesna Čipčić posvetila je Serenatu Miloša Crnjanskog „svome Šurdi“, a Milka Frušić, drugarica Bate Živojinovića podsjetila je na njegov veliki filmski opus, kao i ogromnu popularnost u Kini zbog uloge u filmu Valter brani Sarajevo.

Branka Petrić govoreći o svojoj prijateljici Miri Stupici uporedila ju je sa energijom koja preplavljuje. Bila je talenat koji se rađa jednom u sto godina, vjeruje poznata glumica.

„Mira je bila najlucidnija i najpamtnija osoba koju sam znala, a njen osmijeh ste mogli da prepoznate među hiljadama. Njen smijeh dopirao je iz dubine njenog bića. Sve je bilo oko nje tako čulno i ljubavno, a opet lucidno. Mogla je biti akademik“, misli Branka Petrić.

Svetlana Bojković je kazala da su emocije bile pokretač i snaga Nebojše Glogovca kojima je punio dušu i sebi i drugima.

„Volio je glumu jer je tako mogao da bolje razumije druge ljude i proživi nešto iz njihovog života. Bio je posvećenik, otvoren, neopterećen slavom. Bio je Hamlet, stariji od njega. Ako ste ga gledali kako glumi, sigurno ga nećete zaboraviti“, vjeruje Bojkovićeva.

 

Izvor.(RTS)

Ostavite komentar: