Ubistvo Milana Vukelića u Banjaluci, 18 godina kasnije: U istrazi učestvovao i FBI, zna se sve, ali niko ne odgovara

06.11.2025. | 12:52

Udario je na ljude koji su vrlo opasni.

Ta rečenica, izgovorena prije 18 godina i danas odzvanja kao hladan eho kroz hodnike policije i institucija Republike Srpske. Inženjer Milan Vukelić, otac četvoro djece, raznesen je bombom u Banjaluci 6. novembra 2007. godine u večernjim časovima, na ulici, nekoliko metara od ljudi koji su ga poznavali.

I dok su eksplozija i dim nestajali, iz vrha MUP stizale su poruke koje su više ličile na priznanje nemoći nego na obećanje pravde.

“Zasigurno je da ovo nije mogao napraviti amater…”, govorili su tada i u narednim godinama.

Šest godina kasnije, porodici su rekli da je slučaj “riješen”, ali da “nedostaju dokazi”, prenosi “Srpskainfo“.

Danas, 18 godina poslije, dokazi nisu pronađeni, ubice nisu uhapšene, a sistem se ponaša kao da Milan Vukelić nikada nije postojao.

Jer u ovoj zemlji, kada udariš na opasne ljude, nestaneš.

I niko za to ne odgovara.

I ono što je najtragičnije, Milan Vukelić nije jedini. Milan je bio jedan u nizu onih koji su ubijeni na području Banjaluke i Republike Srpske, a čije ubistvo do danas nije rasvijetljeno

Slaviša Krunić, David Dragičević, Risto Jugović, Srđan Knežević, Milan Vukelić, Đorđo Kusić, Desanka i Jovan Martinović, Mileva i Dragan Aksentić, Mirjana Lovrić, Ljubiša Savić Mauzer i mnogi drugi ubijeni su, a njihova ubistva i danas su “enigma” za istražioce.

Odgovornost za nerad. To ne postoji u nakaradnom sistemu.

Tokom istrage policija je pretresla više lokacija, ali nije bilo jasnih dokaza koji bi na nesumnjiv način otkrili odgovorne za zločin.

Ostaci eksplozivne naprave vještačeni su u laboratoriji MUP RS, koja je otkrila da je ubica koristio 800 grama razornog TNT.

Kasnije je zatraženo i mišljenje forenzičara iz američkog FBI, koji su potvrdili nalaz MUP RS.

U istragu je bio uključen i EUPM, a MUP RS je nudio i 100.000 maraka za informaciju koja bi dovela do otkrivanja ubica Vukelića.

Tokom istrage policija je pribavila spiskove osoba koje su na bilo koji način povezane s pravljenjem eksplozivnih naprava u RS, BiH i regionu, među kojima su bili diverzanti, demineri, pripadnici vojnih formacija, ali ništa nije dalo pozitivnu informaciju koja bi pomogla u rasvjetljavanju ubistva.

Motiv

Motivi zbog kojih je neko ubio Vukelića su, prema policijskim saznanjima, bili različiti, od poslovnih sukoba sa zaposlenima u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL) do sukoba s komšijama zbog neriješenih imovinskih odnosa.

U januaru 2009. godine banjalučka policija je privela Vukelićevog komšiju, zbog sumnje da ima određena saznanja u vezi s ubistvom, ali je on ubrzo pušten.

Anđelko Veljančić zvani Anđeo, iz Zvornika, izjavio je u junu 2008. u Vrhovnom sudu RS kako će za milion maraka otkriti ko je ubica Vukelića.

Inspektori tadašnjeg CJB Banjaluka su nekoliko dana kasnije obavili razgovor s Veljančićem u zatvoru u Sarajevu, ali informacije o ubici nisu dobili.

Vukelić je, inače, bio zaposlen kao građevinski inženjer u Zavodu za izgradnju Banjaluka (ZIBL).

Prijetnje

Prije ubistva dobijao je prijetnje na poslu, a zabilježeni su i brojni napadi na porodičnu imovinu, vjerovatni kao znaci upozorenja.

Tako je u noći između 6. i 7. maja 2007. godine zapaljen Vukelićev automobil “ford fokus”.

Tri mjeseca kasnije, 8. avgusta, nepoznate osobe su zapalile porodičnu kuću Vukelića u Srpskim toplicama/Šeheru, u kojoj je živjela majka žrtve.

Majka je tada ispričala da je prvo provaljeno u kuću, pa onda podmetnut požar u kojem su izgorjeli dnevna soba sa stvarima, dio kuhinje, hodnik, kupatilo.

Ispred njene kuće 10. oktobra 2007, manje od mjesec dana uoči ubistva Vukelića, zapaljen je i automobil “folksvagen polo”, vlasništvo komšinice A.Š.

Bliski članovi porodice su u izjavama isticali da je Milan stalno upozoravao da mu prijete, a čemu je svjedočio i niz paljevina uoči ubistva -od njegovog automobila do kuće majke, koje do danas nisu rasvetljene.