Maloljetnici sve češće u sukobu sa zakonom! Vršnjačko nasilje “puni” škole u Srpskoj

21.05.2026. | 07:05

Prema Izvještaju o radu MUP Republike Srpske za 2025. godinu, tokom prošle godine evidentirano je 90 slučajeva vršnjačkog nasilja, što je za 21,6 odsto više u odnosu na prethodnu godinu.

Policijski službenici podnijeli su nadležnim tužilaštvima 33 izvještaja protiv 51 maloljetnika zbog sumnje da su počinili 37 krivičnih djela, među kojima je sedam teških tjelesnih povreda, 16 tjelesnih povreda, jedno nasilničko ponašanje, jedno polno nasilje i 12 ostalih krivičnih djela. Pored toga, u 13 slučajeva vršnjačkog nasilja tužilaštvima su dostavljeni izvještaji o preduzetim mjerama i radnjama, u 14 slučajeva pokrenuti su prekršajni postupci protiv 30 maloljetnika, dok je 30 slučajeva riješeno u okviru školskih organa.

Kako se navodi u izvještaju, vršnjačko nasilje počinilo je ukupno 150 maloljetnika, od kojih su 132 muškog, a 18 ženskog pola. Među počiniocima, 76 su učenici osnovnih, a 74 učenici srednjih škola. Nasilje je izvršeno nad 128 vršnjaka, među kojima su 104 dječaka i 24 djevojčice. Od ukupnog broja žrtava, 79 su učenici osnovnih, a 49 učenici srednjih škola. U ovim događajima sedam maloljetnika zadobilo je teške, a 38 lakše tjelesne povrede, dok su dva maloljetnika bila izložena uznemiravanju putem interneta.

Slučajevi vršnjačkog nasilja zabilježeni su i tokom ove godine u osnovnim školama u Banjaluci i Mrkonjić Gradu.

“Djeca svakodnevno gledaju nasilje..”

Psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić kaže za Srpskainfo da se porast vršnjačkog nasilja među djecom i tinejdžerima ne može posmatrati izolovano od društva i porodice u kojima djeca odrastaju.

– Među najčešćim uzrocima agresivnog ponašanja kod djece i tinejdžera danas su emocionalno zanemarivanje, porodični konflikti, izloženost nasilju, nedostatak granica, pretjerana izloženost ekranima i sadržajima punim agresije, ali i sve prisutniji osjećaj praznine i nepripadanja – kaže ona.

Dodaje da djeca danas odrastaju u atmosferi povećane napetosti, nesigurnosti i ubrzanog života, dok je kvalitetne komunikacije unutar porodice sve manje.

– Roditelji su često iscrpljeni, opterećeni egzistencijalnim problemima i nedovoljno prisutni, a društvene mreže i digitalni sadržaji postali su dominantan prostor odrastanja. Djeca svakodnevno gledaju nasilje, vrijeđanje i ponižavanje kao nešto normalizovano, zbog čega se prag tolerancije na agresiju postepeno smanjuje – upozorava Savanović Zorićeva.

Posebno zabrinjava, kaže, činjenica da agresivno ponašanje kod mladih često postaje način da dijete stekne osjećaj moći, pripadnosti ili kontrole.

– Iza nasilnog ponašanja veoma često stoje nerazvijene emocionalne vještine, potisnut bijes, frustracija, osjećaj odbačenosti ili nemoći. Djeca koja ne nauče da verbalizuju emocije, konflikt često rješavaju impulsivno i agresivno – pojašnjava ona.

Savanović Zorićeva ističe da se kod roditelja sve češće može vidjeti popustljiv vaspitni stil iza kojeg se često krije osjećaj krivice zbog nedovoljne prisutnosti u životu djeteta.

– Zbog posla, umora i svakodnevnog stresa roditelji pokušavaju nedostatak vremena nadoknaditi pretjeranim popuštanjem i izbjegavanjem granica. Ponekad iza toga stoji i strah da ne izgube bliskost sa djetetom ili želja da budu „najbolji prijatelji“ svom djetetu. Međutim, djeci nisu potrebni roditelji koji će im sve dozvoliti, već odrasli koji će biti emocionalno prisutni, dosljedni i pružiti osjećaj sigurnosti kroz jasne granice. Dijete bez granica često ostaje bez osjećaja odgovornosti i kontrole nad sopstvenim ponašanjem – smatra ona.

Naglašava da je saradnja škole, roditelja i institucija ključna i da je bez nje gotovo nemoguće pravovremeno reagovati.

– Problem nastaje kada svako odgovornost prebacuje na drugoga. Roditelji očekuju da škola „vaspita“ dijete, škole često nemaju dovoljno stručnog kadra i podrške, dok institucije najčešće reaguju tek kada problem eskalira. Dijete koje pokazuje agresivna ponašanja ne treba samo kaznu, već ozbiljan i sistemski pristup koji uključuje porodicu, školu, psihološku podršku i jasne granice – upozorava ona.

Maloljetnička delinkvencija u porastu

Prema podacima iz istog Izvještaja, i maloljetnička delinkvencija bilježi značajan rast. Tokom prošle godine 204 maloljetnika počinila su 161 krivično djelo, što je povećanje od 25,9 odsto kada je riječ o broju počinilaca, odnosno 29,8 odsto kada je riječ o broju krivičnih djela u odnosu na prethodnu godinu.

Najveći broj evidentiranih djela odnosi se na imovinski kriminalitet,  ukupno 53 krivična djela, među kojima je 14 krađa, 19 teških krađa, tri razbojništva, 13 oštećenja i oduzimanja tuđe stvari, jedno djelo utaje, jedno iznude, kao i dva ostala krivična djela protiv imovine.

Zabrinjava i podatak da su maloljetnici počinili 47 krivičnih djela protiv života i tijela, od čega 35 tjelesnih povreda i 12 teških tjelesnih povreda. Evidentirana su i dva krivična djela protiv polnog integriteta, kao i dva krivična djela seksualnog iskorištavanja djeteta.

Kada je riječ o ostalim oblicima kriminaliteta, zabilježena su 42 krivična djela opšteg kriminaliteta, među kojima jedno djelo nedozvoljene proizvodnje i prometa oružja ili eksplozivnih materija, pet slučajeva nasilničkog ponašanja, četiri slučaja nasilja u porodici, dva slučaja visokotehnološkog kriminaliteta, kao i 27 ostalih krivičnih djela opšteg kriminaliteta.