Život skuplji od zarade: BiH između niskih primanja i visokih troškova

10.11.2026. | 18:07 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Dok zaposleni u Evropskoj uniji godišnje u prosjeku zarade oko 41.500 evra bruto, u BiH taj iznos ne dostiže ni 15.000 evra. Tolika razlika u primanjima teško se može nadoknaditi nižim cijenama, pogotovo što su osnovne životne namirnice u BiH tek nešto jeftinije nego u većem dijelu Evrope, dok je inflacija ponovo uzela maha i u septembru dostigla šest odsto.

Podaci Agencije za statistiku BiH pokazuju da je prosječna mjesečna plata u prošloj godini iznosila 2.436 maraka. U odnosu na 2024. bila je veća za 14 odsto, ali ni takav rast nije bitnije promijenio položaj domaćih zaposlenih u poređenju sa evropskim kolegama. Kada se mjesečni iznos preračuna na godišnji nivo i izrazi u evrima, dobija se oko 14.945 evra. Poređenja radi, prosječna godišnja zarada zaposlenih sa punim radnim vremenom u Evropskoj uniji u 2025. iznosila je 41.500 evra, uz godišnji rast od 4,3 odsto. Prema ovim pokazateljima, evropski prosjek bio je gotovo 2,8 puta veći od godišnjeg ekvivalenta prosječne bruto plate u BiH.

Prema tom poređenju, BiH zaostaje čak i za najslabije plaćenim članicama Unije. U Bugarskoj je prosječna godišnja zarada iznosila 16.200 evra, u Grčkoj 18.800, a u Mađarskoj 20.100 evra. Na suprotnom kraju liste nalaze se Luksemburg sa 85.600 evra, Danska sa 73.500 i Irska sa 64.400 evra. Ipak, ove podatke treba posmatrati kao orijentaciono poređenje, jer Evrostat koristi pokazatelj godišnje zarade prilagođene ekvivalentu punog radnog vremena, zasnovan na podacima nacionalnih računa i ankete o radnoj snazi, dok je iznos za BiH dobijen preračunom prosječne mjesečne bruto plate na godišnji nivo. I pored te metodološke razlike, razlika u nivou zarada jasno ukazuje na dubinu jaza između domaćeg i evropskog tržišta rada.

Kupovna moć

Niže cijene u BiH u odnosu na veći dio Evrope ne znače da stanovnici imaju i veću kupovnu moć. Naprotiv, podaci Evrostata o uporednim nivoima cijena pokazuju da je ukupni nivo cijena roba i usluga koje domaćinstva kupuju u BiH u 2025. godini iznosio 59,2 odsto prosjeka Evropske unije. Međutim, kada je riječ o hrani i bezalkoholnim pićima, taj udio bio je znatno veći i dostigao je 85,8 odsto evropskog prosjeka.

Prevedeno, cijene hrane u BiH bile su u prosjeku oko 14 odsto niže nego u Uniji, dok su prosječne bruto zarade, prema prethodnom poređenju, bile gotovo 64 odsto niže. Uštede koje stanovnici ostvaruju zahvaljujući nižim cijenama ne mogu nadoknaditi toliko veliku razliku u primanjima. Upravo ta nesrazmjera pokazuje zašto je priča o jeftinijem životu u BiH varljiva.

Poređenje sa Hrvatskom dodatno ilustruje taj nesklad. Ukupni nivo cijena u BiH bio je na 59,2 odsto prosjeka EU, a u Hrvatskoj 78,4 odsto. Međutim, kada je riječ o hrani, razlika je znatno manja. Cijene ovih proizvoda u BiH dostigle su 85,8 odsto evropskog prosjeka, dok su u Hrvatskoj bile na 105,5 odsto. Tako su namirnice u BiH jeftinije nego u susjednoj zemlji, ali to ne mijenja činjenicu da se kupovna moć ne mjeri samo cijenom proizvoda, već i novcem kojim potrošači raspolažu.

Inflacija

Već ograničen kućni budžet dodatno pritiska i rast cijena. Prema podacima Agencije za statistiku BiH, potrošačke cijene u septembru bile su šest odsto više nego u istom mjesecu prošle godine. To je ubrzanje u odnosu na avgust, kada je godišnja inflacija iznosila 4,9 odsto. Samo za mjesec dana cijene su porasle za 1,2 odsto.

U poređenju sa EU, ovdašnja inflacija bila je znatno viša. Prosječna stopa u Uniji u septembru je iznosila 3,8 odsto, odnosno 2,2 procentna poena manje nego u BiH. Veći rast cijena među članicama EU zabilježen je u Rumuniji, sa 6,5 odsto, i Litvaniji, sa 6,1 odsto. Bugarska je imala inflaciju od 5,6 odsto, dok su ostale članice bile ispod domaćeg nivoa.

Ni poređenje sa okruženjem ne ide u prilog BiH. U Hrvatskoj je godišnja inflacija u septembru, prema nacionalnom indeksu, iznosila 4,7 odsto, u Srbiji 4,1, a u Crnoj Gori 5,2 odsto. U Njemačkoj je rast cijena bio 3,3 odsto, a u Sloveniji 3,7 odsto. Tako je BiH, uz znatno niža primanja od većine ovih zemalja, imala i jednu od najviših stopa inflacije.

Troškovi

Nije svejedno ni šta poskupljuje. Za kućne budžete posebno su teška povećanja cijena prevoza, stanovanja i energenata, jer su to izdaci koje domaćinstva teško mogu izbjeći ili značajnije smanjiti. Upravo takva kretanja zabilježena su u BiH. Najveći godišnji rast cijena u septembru imali su prevoz, za 27,6 odsto, te stanovanje, voda, struja, gas i ostali energenti, za 12,7 odsto. Zbog toga inflatorni pritisak ne ostaje samo na kasi u prodavnici već zahvata i druge važne stavke porodičnog budžeta.

Ekonomski analitičar Zoran Pavlović kaže da rast cijena, koji u velikoj mjeri dolazi iz inostranstva, dodatno opterećuje domaćinstva, posebno jer prihodi stanovništva ne prate poskupljenja. Prema njegovim riječima, riječ je o spoljnim inflatornim pritiscima koji se prenose na domaće tržište, dok je mogućnost građana da povećaju zarade ograničena.

On upozorava da visoka opterećenja rada, koja prema njegovim procjenama u Srpskoj dostižu oko 64 odsto, a u FBiH gotovo 70 odsto, povećavaju troškove poslodavaca i sužavaju prostor za rast plata. Istovremeno, prosječna primanja od 1.600 do 1.700 maraka, kako ističe, nisu dovoljna da porodicama omoguće značajniju potrošnju.

Hrana i kultura

Inače koliko je jaz između zarada i troškova izražen pokazuju i podaci o sindikalnim potrošačkim korpama. Njena vrijednost za četvoročlanu porodicu u Republici Srpskoj u septembru iznosila je 2.964 marke, dok je prosječna neto plata od 1.727 maraka mogla pokriti tek 58,26 odsto potrebnih izdataka. Za ostatak korpe nedostajalo je 1.237 maraka. Na hranu je odlazilo 1.360 maraka, odnosno gotovo 46 odsto ukupne vrijednosti korpe. Samo za ishranu četvoročlane porodice trebalo je izdvojiti gotovo 79 odsto jedne prosječne neto plate u Srpskoj. To praktično znači da porodica sa jednom prosječnom platom ne može podmiriti ni troškove sindikalne korpe, a da za ostale potrebe ne ostane gotovo ništa. Pavlović ističe da se posljedice takvog odnosa primanja i troškova vide i u kvalitetu života. Građani, kako navodi, sve češće odustaju od kulturnih sadržaja, putovanja, sporta i rekreacije, jer im nakon podmirivanja osnovnih potreba novca za druge aktivnosti uglavnom ne ostaje, piše Glas Srpske.

Sve veći jaz

Niže zarade i rast troškova života tako stvaraju dvostruki pritisak na domaćinstva u BiH. Dok zaposleni u razvijenijim evropskim zemljama raspolažu znatno većim primanjima, stanovnici BiH sve veći dio zarade izdvajaju za osnovne potrebe. Zbog toga ni povoljniji ukupni nivo cijena ne može bitnije ublažiti razliku u životnom standardu.

Da će sustizanje razvijenijih ekonomija biti dug i težak proces, pokazuju i dugoročne projekcije. Prema procjenama Centra za ekonomska i poslovna istraživanja, BDP BiH, iskazan u dolarima, mogao bi porasti sa oko 35 milijardi dolara u 2026. na 62 milijarde u 2040. godini. Međutim, uprkos tom rastu, BiH bi na svjetskoj listi najvećih ekonomija mogla pasti sa 110. na 121. mjesto, jer se očekuje da će druge zemlje napredovati brže, navodi se u pomenutom istraživanju.

Zanimljiva matematika

Kada bi prosječna zarada u BiH rasla istim tempom kao i projektovani jaz u odnosu na EU, ovdašnjim radnicima trebalo bi još mnogo godina da dostignu evropski prosjek. Prema sadašnjem odnosu od oko 14.945 prema 41.500 evra, prosječna zarada u Uniji veća je oko 26.555 evra godišnje. To znači da zaposleni u ovoj zajednici za godinu dana u prosjeku zarade gotovo koliko radnik u BiH za dvije godine i devet mjeseci.

Slamka spasa

U BiH je za prva tri mjeseca ove godine po osnovu novčanih doznaka iz inostranstva stiglo 956,6 miliona maraka, što je za 25,2 miliona KM ili 2,7 odsto više nego u istom periodu lani, pokazuju podaci Centralne banke BiH. Ovaj priliv predstavlja značajan oslonac potrošnje domaćinstava, posebno u uslovima kada plate teško prate rast troškova života. Pored doznaka, u zemlju stižu i penzije iz inostranstva, kao i drugi tekući transferi, pa je ukupan priliv po tom osnovu još veći. U cijeloj prošloj godini novčane doznake iz inostranstva dostigle su oko 4,46 milijardi maraka. To pokazuje koliko novac koji šalje dijaspora ima važnu ulogu u održavanju potrošnje u BiH, ali i koliko se dio životnog standarda domaćinstava oslanja na zarade ostvarene van zemlje.