Strah od novih poskupljenja: Kako će blokada Ormuza uticati na cijenu kafe u Evropi

16.05.2026. | 17:56

Kriza na Bliskom istoku, zajedno sa određenim problemima u snabdijevanju, sve više komplikuje poslovanje italijanskih kompanija za prženje kafe, poručio je u intervjuu za Comunicaffé potpredsjednik Italijanskog komiteta za kafu pri Unione Italiana Food Mišel Moncini, prenosi portal Pluton logistics.

Sa jedne strane, tenzije u Crvenom moru i u Ormuskom moreuzu produžile su vrijeme transporta i uvećale logističke troškove ka Evropi, dok se sektor sada suočava i sa nestašicom sirovine iz Brazila i Vijetnama, zemalja koje čine više od polovine svjetske proizvodnje i koje su pogodili ekstremni klimatski događaji, piše supplychainitaly.it.

Kako prenosi Pluton logistics, manja dostupnost sirove kafe (odnosno nepržene) osjeća se i u Kolumbiji i Indoneziji, iako, kako je objasnio Moncini, smanjenju volatilnosti cijena doprinose i očekivane obilne berbe u Brazilu, Vijetnamu i Indoneziji tokom 2026.

U cjelini, sektor nastavlja da se okreće diverzifikaciji porekla, fokusirajući se na alternativna tržišta poput Kolumbije, Hondurasa, Ugande, Indije i Indonezije.

Problemi koji posebno pogađaju pomorski transport – najprije blokada Crvenog mora, a sada i Ormuskog moreuza – nametnuli su potrebu za dugoročnijim planiranjem nego što je to bio slučaj ranije, sa unaprijed isplaniranim lancima snabdijevanja i boljim upravljanjem zalihama.

Kriza u Ormuskom moreuzu, međutim, utiče na cijeli lanac vrijednosti, naglasio je Monzini, zbog rasta troškova energije koji se odražava i na preradu proizvoda i distributivnu logistiku, ali i na samu proizvodnju – usljed rasta cijena đubriva – kao i na završne procese poput pakovanja.

Kada je riječ o transportu i pržene i nepržene kafe, on je danas „mnogo skuplji i nestabilniji“, uz rizik dodatnog pogoršanja.

Odgovor kompanija za sada je diverzifikacija luka, prevoznika i logističkih čvorišta, uz nastojanje da se poveća fleksibilnost lanca snabdijevanja, što donosi veću složenost upravljanja i potrebu za strukturisanijim planiranjem nego ranije, zaključuje Moncini.