Problemi kod komšija: Plata od 1.600 evra, a radnika ni za lijek

09.12.2025. | 13:29

Pekare u Hrvatskoj u sve većem problemu da nađu radnu snagu, pa sve češće pribjegavaju skraćenju radnog vremena, ali to ne odgovara kupcima.

Hronični nedostatak radne snage u Hrvatskoj prestao je da bude samo statistički podatak u izveštajima ekonomista i postao je vidljiv na svakom ćošku, a građani ga najviše osećaju tamo gde ih najviše “boli” – u pekarama.

Dok se predviđa crni scenario po kojem bi se broj radno sposobnog stanovništva (od 25 do 64 godine) u naredne dvije decenije mogao smanjiti za čak 400.000 ljudi, posljedice su već stigle: omiljeni lanci pekara skraćuju radno vreme, a mnogi lokali veći dio dana provode u mraku.

Na društvenim mrežama, posebno na Reditu, povela se žustra rasprava o fenomenu polupraznih lokala. Građani se pitaju zašto poslovnice poznatog lanca “Dubravica” rade svega četiri do pet sati dnevno, čak i radnim danima, dok u popodnevnim časovima prostori zjape prazni sa ugašenim svjetlima.

Odgovor leži u surovoj ekonomskoj logici i demografskom slomu. Hrvati su sve stariji, mladih je sve manje, a oni koji stasaju masovno završavaju fakultete i ne žele da rade u pekarama.

Ipak, ovo limitirano radno vrijeme je zapravo pametan poslovni potez. Udarni termin za poslovanje je prije podne: tada se kupuju penzioneri koji idu u nabavku, radnici na pauzi za doručak i školska deca, koji su i najveći potrošači. Nakon 14 ili 15 časova, promet drastično opada. Poslodavcima se jednostavno ne isplati da plaćaju radnike u drugoj smjeni samo da bi prodali dva dodatna peciva, jer bi trošak plata višestruko premašio zaradu. Zato se radno vrijeme prilagođava stvarnim potrebama – neke pekare se otvaraju u 6, neke u 8, a zatvaraju se čim prođe jutarnji špic, osim na ključnim tačkama poput autobuske ili železničke stanice, piše Dnevno.

Plata od 1.600 evra, a radnika ni za lijek

Iako vlada mišljenje da su male plate glavni uzrok, iskustva sa terena to demantuju. Svjedočenja upućenih kažu da problem nije u novcu, već u tome što ljudi jednostavno nema. Navodi se primjer da su poslovođe u pekari “Dubravica” još prije dvije godine imali platu od skoro 1.600 evra (a danas vjerovatno i više), ali se na oglase niko ne javlja.

Radnice na prometnim lokacijama, poput Kvaternikovog trga u Zagrebu, tvrde da su zadovoljne uslovima – plata je dobra, a rano završavaju s poslom, što im ostavlja vremena za privatni život. Ipak, tempo na frekventnim mjestima je žestok, pa se oni koji rade “baš narade”.

Kvalitet ili samo podgrijavanje smrznutog?

Dok jedni brane kraće radno vrijeme tezom da se lanac fokusira na kvalitet, a ne na kvantitet, drugi podsećaju da većina ovih pekara nema sopstveni proizvodni pogon u lokalu. Proizvodi često stižu zamrznuti i samo se termički dovršavaju u pećima, zbog čega se zaposleni mogu vidjeti u lokalima sat ili dva pre otvaranja kako pripremaju robu.

Čak i lokacije koje bi trebalo da rade non-stop, poput one na Autobuskoj stanici u Zagrebu, posustaju. Kupci se žale da već oko ponoći ponuda postaje oskudna – u vitrinama su samo hljeb, kajzerice i burek, dok pice i sendviča nema. Slična situacija primjećena je i kod konkurentskog “Mlinara”.

Zaključak građana je sumoran – radnika nema, poslodavci su u pat poziciji, a ljubitelji bureka moraju da putuju na drugi kraj grada ili da, kako je jedan razočarani kupac najavio – sami počnu da razvijaju kore kod kuće.