Prazne se nacionalne rezerve nafte: Posljedice bi mogle biti rast cijena i nestašice

31.05.2026. | 11:55

Nacionalne strateške rezerve nafte smanjuju se svuda kako bi se ublažila eksplozija cijena. Ali rat traje i dalje, snabdijevanje je i dalje poremećeno – a rezerve nisu beskonačne.

Rat s Iranom i zatvaranje Ormuskog moreuza— ključnog pomorskog prolaza kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 posto svjetske trgovine naftom — izazvali su šok u snabdijevanju naftom kakav nije viđen decenijama.

Zbog tog pritiska, zemlje širom svijeta užurbano traže alternative kako bi nadoknadile količine koje više ne stižu.

Mnoge vlade, posebno u azijskim državama koje uvelike ovise o energiji s Bliskog istoka, uvele su i mjere za smanjenje potražnje za gorivom.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) u martu je koordinirala masovno puštanje oko 400 miliona barela nafte iz hitnih zaliha industrijalizovanih zemalja. Cilj tog poteza bio je osigurati dostatno snabdijevanje i stabilizovati cijenu nafte.

Prije rata, na globalnom tržištu sirove nafte ponuda je bila veća od potražnje, a velike ekonomije stvorile su goleme strateške rezerve. Najveće zalihe na svijetu imaju Kina, SAD i Japan, piše DW.

Najmanje za dva mjeseca potrošnje

Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina je u decembru 2025. u svojim zalihama nagomilala gotovo 1,4 milijarde barela, uključujući komercijalne i državne rezerve.

SAD je u svojoj strateškoj rezervi nafte držao oko 413 miliona barela, uz dodatnih 411 miliona barela u komercijalnim zalihama. Japan je imao treće najveće strateške zalihe, s oko 263 miliona barela u državnim rezervama.

Zemlje EU dužne su po zakonu da pohranjuju nužnu rezervu koja odgovara najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu potrošnje.

Države članice učestvovale su s oko 20 posto u puštanju 400 miliona barela u okviru koordinisane akcije IEA, pri čemu je Njemačka na tržište poslala 19,5 miliona barela, Francuska 14,6, Španija 11,6 i Italija 10 miliona.

Prema podacima EIA, Indija je imala oko 21 milion barela u svojim strateškim rezervama. One trenutno pokrivaju samo oko 9,5 dana nafte koju je inače uvozila, upozorava savjetodavna kompanija S&P Global.

Kada se uključe zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana.

Uz te strateške rezerve, na raspolaganju su se našli i milioni barela ruske nafte koji su ostali u tankerima zaglavljenim na moru, nakon što su SAD privremeno ublažile sankcije kako bi povećale globalno snabdijevanje.

Sredstvo za smirivanje tržišta

Dosad su te zalihe pomagale ublažiti energetski šok i smanjiti poremećaje u snabdijevanju. No gotovo tri mjeseca nakon izbijanja rata promet kroz Ormuski moreuz je i dalje blokiran. Tržište se ovih dana nadalo dogovoru Vašingtona i Teherana, ali očito to nije tako lako.

A kako se nastavlja poremećaj u snabdijevanju, tako i države posežu za svojim strateškim i komercijalnim zalihama.

IEA je izvijestila da se globalna zaliha nafte u martu i aprilu smanjivala rekordnom brzinom i sada je manja za 246 miliona barela.

Direktor agencije Fatih Birol nedavno je upozorio da zalihe nafte „nisu beskonačne” i da se „veoma brzo” smanjuju širom svijeta. Naglasio je i da će trebati „mnogo vremena” da se proizvodnja i kapaciteti prerade vrate na nivo prije rata.

Američka investicijska banka Goldman Sachs prošle je sedmice objavila slično upozorenje o brzom smanjivanju rezervi nafte. Glavni ekonomista Capital Economicsa Neil Shearing napisao je 18. maja u analizi da bi, nastavi li se sadašnji tempo pražnjenja, komercijalne zalihe nafte mogle pasti na kritično niske nivoe do kraja juna.

Ako se uslovi snabdijevanja uskoro ne poboljšaju, cijene bi mogle naglo porasti, upozorio je Shearing.

Na kraju i – nestašica?

Stanje bi moglo izazvati paniku na tržištu i strah od nestašica, posebno tokom vrhunca ljetne potražnje. Ako se poremećaj u snabdijevanju nastavi, nedostatak se neće jednako osjetiti u svim dijelovima svijeta i u svim sektorima, smatra Antoine Halff, stručnjak za energetiku iz Centra za globalnu energetsku politiku Univerziteta Kolumbija.

Najteže će vjerovatno biti pogođene azijske zemlje zbog velike zavisnosti o energentima s Bliskog istoka, dok su vazdušni saobraćaj i aviogorivo među sektorima koji će najviše osjetiti posljedice.

Rast cijena nafte osjetit će se svuda, uključujući i zemlje koje raspolažu velikom domaćom proizvodnjom poput SAD-a, rekao je Halff. Cijene su već skočile u odnosu na one prije sukoba, što odražava ograničenja u snabdijevanju i geopolitički rizik.

Istovremeno se brzo mijenjaju i zavisne su od aktualnih vijesti: padaju kada se najavi brzo rješenje sukoba, a rastu kada izgleda da će tjesnac dulje ostati zatvoren.

Helima Croft iz RBC Capital Markets smatra da tržišta možda podcjenjuju težinu rješavanja sukoba. Temeljna je činjenica, napisala je u izvještaju, da se očekivanja o brzom i potpunom ponovnom otvaranju Ormuskog moreuza temelje na nerealnim pretpostavkama o lakoći rješenja i strateškim interesima uključenih strana.

Rezerve nisu beskonačne

Ako se nastavi trenutni poremećaj u snabdijevanju, kumulativni gubitak nafte premašit će milijardu barela do kraja mjeseca, a do kraja juna već će dostići 1,5 milijardi barela.

To bi moglo lansirati cijenu nafte prema vrhuncima iz 2008., nakon čega bi pad potražnje stabilizovao tržište.

Neke su zemlje već uvele mjere za smanjenje potražnje i štednju goriva, poput kraćeg radnog sedmice na Filipinima i smanjenja upotrebe prevoza u Pakistanu.

Uprkos smanjenju zaliha, vlade su oprezne prema novom koordinisanom puštanju nafte iz strateških rezervi.

Francuski ministar finansija Roland Lescure, koji je prošle sedmice ugostio kolege iz grupe G7, izjavio je za Fajnenšel tajms da su zalihe „ograničene” i da ih nije moguće oslobađati bez jasnog uvida u trajanje i intenzitet sukoba.

Halff smatra da, ako Ormsuki moreuz ostane blokiran duže, vlade neće imati mnogo mogućnosti da istovremeno osiguraju snabdijevanje i zadrže cijene pod kontrolom.

Puštanje nafte iz strateških rezervi može pomoći, ali samo do određene mjere. Jer količine rezervi nisu neograničene.