Potresna priča mljekara: “Kad bismo naše mlijeko davali džabe, u prodavnici bi opet koštalo više od 1 KM”

22.01.2026. | 07:01

Države nema, uvozi se svašta, svi na nama zarađuju i sada je sve to kulminiralo. Kad bismo mljekari davali džaba naše mlijeko, ono bi opet u prodavnici koštalo više od jedne marke.

Ovim riječima situaciju opisuje Daniel Lazić iz Bistrice kod Prijedora, jedan od brojnih proizvođača mlijeka u Republici Srpskoj, koji ovih dana preživljavaju pravu dramu.

Na porodičnoj farmi Lazića proizvede se dnevno više od 600 litara mlijeka, ali im je otkupljivač, “Mlijekoprodukt”, nedavno otkup limitirao na 500 litara dnevno.

Lazićima je žao da mlijeko prosipaju, grehota je, pa se svakodnevno bore sa viškovima.

– Supruga i majka danonoćno rade, prave te sireve, sirne namaze… Dali smo neki dan tetki 100 litara mlijeka, da nosi sebi, da usiri. Hranimo telad mlijekom, a imaju po 5 mjeseci – priča Daniel.

Ovih dana su, dodaje, dosta sira prodali ljudima za slave, ali sve je to privremeno rješenje, neće dugo moći tako, pogotovo kad otopli.

– Mora se nešto prelomiti, ali nažalost, rješenja nema ni na vidiku. Meni se čini da je ovdje na djelu ista taktika odugovlačenja, kao kad smo se borili protiv otvaranja rudnika lignita u Bistrici. Sastanak ovaj, sastanak, onaj, tamo, ovamo, kupuju vrijeme, razvući će nas tako do marta, a u martu, zna se, seljaci moraju na njive i onda ništa od protesta – kaže Daniel. Pita se, nakon svega, šta da radi i priznaje da nije pametan.

– Ne želim da ovo ostavim svojoj djeci, da im ostavim zemlju u kojoj im silnici otvaraju rudnike pod prozorom i primoravaju ih da prosipaju mlijeko. Najradije bih sve rasprodao i otišao, ali žao mi je roditelja, oni su svoj život uložili u ovu farmu, da bi nama obezbijedili budućnost, a sebi da pod starost žive sa svojim unučićima – kaže Lazić.

Dodaje da farma njegove porodice nije u najgoroj situaciji i to samo zbog jednog razloga: nisu u kreditima.

– Mi smo se širili koliko smo mogli, pa nikom ništa nismo dužni, ali većina farmera, njih bar 70 odsto, do grla su u kreditima. Imaju rate i po 20.000 KM mjesečno, farme su im pod hipotekom, jer su vjerovali obećanjima i kupovali robote i širili posao – kaže Daniel.

Veliko je pitanje kako će sve ovo završiti, ali sigurno je da slijedi surova trijaža. Najmanji proizvođači mlijeka će možda i propasti, a u najvećim farmama će se morati sprovesti nešto poput stečaja, smatra Daniel Lazić. On kaže da se ovo što mljekari danas proživljavaju, moglo odavno naslutiti.

-To vam je po onoj: kad se slonovi tuku, trava strada. Još kad je Tramp uveo takse na robu iz Evrope, vidjelo se da sve ide kud ne treba. Uslijedile su i druge, lančane reakcije, izvoz sira iz EU je zakočen i na kraju se sve nama obilo o glavu – kaže Daniel.

Dodaje da evropske zemlje štite, koliko mogu, svoje proizvođače, dok se kod na uvozi svašta.

–  Kod nas su kontrole nikakve, i sad nam dolazi to njihovo mlijeko, nema šanse da mlijeko može biti u prodavnici 1,5 KM, a jeste. Da ne pričamo o raznim proizvodima, koji se računaju da su od mlijeka, a ustvari su od palminog ulja i ko zna od čega još. Naš čovjek kad jede sirnicu, on samo misli da jede sirnicu, jer se u pitu stavlja uvozni sir od 8,5 KM, a pravi sir ne može biti tako jeftin – objašnajva Daniel Lazić.

Tvrdi da je, uz potrese na globalnom tržištu, mljekarima u Srpskoj glave došao dugogodišnji nerad institucija. Kad govori o institucijama, Daniel Lazić smatra da je za dramatični situaciju najmanje krivo Ministarstvo poljoprivrede RS, ali da i ono imaju svoj dio odgovornosti.

– Oni su krivi što imamo najmanje podsticaje u regionu: u Srpskoj je podsticaj 28 feninga, a u Federaciji BiH 42 feninga po litru mlijeka. Ali opet nas naše ministarstvo proziva i gledaju nas poprijeko, kao da smo neki paraziti – kaže Lazić.

Dodaje da ga najviše boli nepravda i nesolidarnost.

-Kad je dobro, svi smo dobri, svi smo braća. Sada, kad smo mi mljekari na belaju, niko neće da se solidariše s nama. Nisam vidio da se oglasilo nijedno udruženje potrošača, proizvođača, trgovaca. Svi se prave ludi – zaključuje Daniel Lazić.

Farma porodice Lazić u Bistrici ima 70 grla goveda, od čega 30 muznih krava.

Na imanju žive tri generacije: baka i djeda, koji su utemeljili farmu, Daniel i njegova supruga Neda i njihovo djvoje djece, piše Srpskainfo.