Lančana zavisnost: Hoće li BiH kupovati ruski gas iz treće ruke

22.10.2025. | 15:08

Odluka Evropske unije da do 2028. godine ukine uvoz gasa iz Rusije, kao i Bugarske da već od sljedeće obustavi protok ovog energenta kroz “Balkan stream”, za Bosnu i Hercegovinu bi mogla značiti da će ga nabavljati iz “treće ruke” i po cijeni višoj i do 30 odsto.

Prema riječima osnivača i izvršnog konsultanta agencije “Stratos” iz Beograda Siniše Pepića, BiH će u naredne tri godine ući u jedan od najosjetljivijih perioda budući da nema nijedan samostalan izvor niti alternativni gasni pravac.

“Sav gas koji se distribuiše u BiH, ulazi preko Srbije, a ona zavisi od protoka kroz Bugarsku. Ova lančana zavisnost znači da će svaka politička ili tehnička odluka u Sofiji ili Briselu imati trenutne posljedice na snabdijevanje domaćinstava i industrije u BiH. Ako Bugarska 2026. zaista obustavi kratkoročni tranzit ruskog gasa, BiH bi mogla brzo da ostane bez stabilnog uvoza“, kaže Pepić.

Objašnjava da ključni izazov nije količina gasa, već struktura zavisnosti. Dok Srbija može računati na interkonektor sa Grčkom i pristup LNG terminalu u Aleksandrupolisu, BiH nema aktivnu vezu ni sa jednim alternativnim sistemom.

“Projekat interkonektora postoji samo na papiru, a političke blokade u BiH onemogućavaju zajedničku strategiju gasifikacije i skladištenja. Ako se ništa ne promijeni, najrealniji scenario je da BiH postane sekundarni korisnik (turskog modela) BOTAS-a, preko koga će se snabdijevati „turskim gasom“ mješovitog porijekla, ali koji će u stvarnosti dijelom ostati ruski“, kaže Pepić.

Spas u regionalnim integracijama

Takav sistem bi, objašnjava, formalno bio u skladu sa evropskim propisima, ali bi suštinski značio da BiH prelazi u treći stepen energetske zavisnosti, od Srbije koja zavisi od Turske, koja zavisi od Rusije.

“U ekonomskom smislu, to će podrazumijevati rast cijena gasa od najmanje 20–30 odsto u periodu od 2026–2027. godine, uz potencijalne kratkotrajne restrikcije u industriji tokom zime. Fiskalni efekat bi bio značajan, a entitetske vlade bi morale da osmisle modele subvencionisanja za izbjegavanje socijalne nestabilnosti“, kaže Pepić.

Da bi se sve ovo izbjeglo, BiH bi morala da uđe u projekte regionalne energetske integracije sa Srbijom, Crnom Gorom i Hrvatskom, gdje bi se dijelio pristup LNG terminalima i skladištima.

“U suprotnom, zemlja rizikuje da ostane energetski izolovana oaza na mapi Evrope, u kojoj se snabdijevanje odvija po političkoj volji više posrednika nego što je realno održivo“, kaže on.

U upravo objavljenom izvještaju ove agencije “Tranzit ruskog gasa kroz Bugarsku i scenariji za snabdijevanje Srbije i BiH”, navodi se da gasovod “Turkstream” ima ukupni kapacitet od 31,5 milijardi kubnih metara godišnje (dvije linije po 15,75 milijardi).

Jedna linija snabdijeva Tursku, a druga, takozvani “Balkan stream”, prolazi kroz Bugarsku i snabdijeva Srbiju, Mađarsku, BiH i djelimično Austriju. Međutim, glavni pravac snabdijevanja za BiH i Srbiju je kroz drugi koji vodi kroz Bugarsku.

“Srbija bi ostala bez ulazne tačke kod Zaječara, a BiH, koja zavisi od dotoka preko Srbije, bez direktnog snabdijevanja. Mađarska bi takođe bila značajno pogođena, jer oko 80 odsto uvoza obezbjeđuje preko “Turkstreama”. Turska bi, sa druge strane, postala posrednik između Rusije i regiona, preuzimajući kontrolu nad snabdijevanjem jugoistočne Evrope“, navodi se u izvještaju.

Alternativni pravci snabdijevanja

Izvještaj ukazuje na postojanje interkonektora Niš–Dimitrovgrad–Кomotini koji je tehnički završen 2024. godine, a čije se komercijalno puštanje u rad očekuje se tokom zime 2025/26. godine.

Ovaj pravac omogućava isporuke gasa iz Grčke, preko LNG terminala u Aleksandrupolisu i gasovoda TAP/TANAP (Azerbejdžan). Kapacitet mu je od 1,8 milijardi kubnih metara godišnje, što može u potpunosti da pokrije domaće potrebe Srbije.

Postoji i podzemno skladište „Banatski Dvor“ čiji je kapacitet približno 500 miliona kubnih metara i može pokriti jedan do dva zimska mjeseca potrošnje, a služi kao zaštita od kratkoročnih poremećaja.

Turski BOTAS kao posrednik

“Turska može prodavati gas mješovitog porijekla (ruski, azerbejdžanski, LNG iz Кatara, SAD ili Nigerije) pod svojim trgovačkim ugovorima. Isporuke bi išle preko Grčke i Bugarske, ali bi formalno bile evidentirane kao „turske“, što omogućava zaobilaženje evropskih sankcija“, stoji u izvještaju Stratosa.

Time bi Turska postala ključni energetski čvor jugoistočne Evrope, a Rusija bi zadržala indirektno prisustvo preko ovih isporuka, prenosi Capital.

“Evropska unija formalno održava sankcioni režim, ali praktično dobija gas mješovitog porijekla. Tako bi Srbija dobila veću sigurnost snabdijevanja, ali po tržišnim, znatno višim cijenama u odnosu na dugoročne ugovore sa “Gaspromom”. BiH tako ostaje zavisna od Srbije, što zahtijeva razvoj sopstvenih veza ka Hrvatskoj ili Sloveniji (LNG Кrk, Zadar)“, navodi se u izvještaju.

Iako formalna odluka o potpunom gašenju „Turkstrima“ još nije usvojena, očigledno je da će u naredne tri godine tranzit ruskog gasa kroz EU biti onemogućen.

Turska se profiliše kao novi energetski posrednik za Balkan, dok Srbija i BiH moraju hitno ubrzati priključenje grčkoj LNG mreži, proširiti skladišne kapacitete i potpisati nove komercijalne ugovore sa Turskom, Azerbejdžanom i Norveškom.