Jedan od najvećih svjetskih trgovaca naftom i energentima: Ko je novi vlasnik Lukoila?

30.10.2025. | 17:20

Torbjorn Tornkvist, suosnivač i predsjednik kompanije „Ganvor grup“, više od četiri decenije prisutan je u industriji nafte i gasa. Kompaniju „Ganvor“ osnovao je 2000. godine, a zahvaljujući njegovom iskustvu i preduzetničkom duhu, danas je to jedan od najvećih svjetskih trgovaca naftom i energentima.

„Ganvor“ je globalni trgovac energentima osnovan 2000. godine; kompanija je registrovana na Kipru, sa glavnim trgovačkim kancelarijama u Ženevi i značajnim poslovima širom svijeta – od Roterdama i Singapura do Hjustona.

Njena osnovna djelatnost obuhvata trgovinu naftom i derivatima, logistiku, skladištenje i optimizaciju snabdijevanja naftnim proizvodima.

Vlasnička pozadina i reputacija

„Ganvor“ su 2000. godine osnovali Genadij Timčenko i Torbjorn Tornkvist.

Nakon uvođenja američkih sankcija protiv Timčenka 2014. godine, Tornkvist je preuzeo većinski paket akcija, a Timčenko je, navodno, prodao svoj udio kako bi se očuvalo poslovanje kompanije pod međunarodnim pritiscima.

Danas je Tornkvist javno prepoznat kao glavni vlasnik i izvršni lider firme.

Genadij Timčenko

„Ganvor“ je dugogodišnji igrač na svjetskom tržištu energenata i ima logističku mrežu i znanje za upravljanje rafinerijama, mrežama pumpi i skladištima.

U uslovima u kojima se ruske kompanije suočavaju sa ograničenjima, „Ganvor“ je jedna od firmi koja može brzo preuzeti i „držati“ imovinu dok se ne razjasni regulatorni okvir – pod uslovom da dobije potrebne dozvole, posebno iz Sjedinjenih Država (OFAK), piše „Fajnenšel tajms“.

Kontroverze i politički kontekst

„Ganvor“ dugi niz godina vuče teret reputacionih pitanja zbog ranijih veza sa ruskim oligarsima.

Ulazak Timčenka u priču i kasnija prodaja njegovog udjela 2014. godine bili su reakcija na političko-finansijski pritisak koji je uslijedio nakon ruske aneksije Krima. Ipak, kompanija je u posljednjih nekoliko godina pokušavala da se pozicionira kao nezavisan trgovac, diverzifikujući poslovanje – uključujući ulaganja u biogoriva i projekte održive energije.

Ako transakcija bude potvrđena (što zavisi od dobijanja američkih i drugih regulatornih licenci), praktičan uticaj na potrošače najvjerovatnije neće biti drastičan preko noći – pumpe će nastaviti sa snabdijevanjem i radom pod novim vlasnikom.

Međutim, promjena vlasništva može donijeti promjenu u upravljačkim politikama, ulaganjima u mrežu, pristupima dobavljačima i potencijalnu rebrendiraciju na duži rok.

Prelazak u ruke globalnog trgovca poput „Ganvora“ mogao bi otvoriti i mogućnosti uvođenja drugačijih tokova nabavke goriva i novih logističkih rješenja u regionu, prenosi „Rojters“.

Sljedeći koraci

„Lukoil“ je u saopštenju precizirao da je prihvatanje ponude uslovljeno dobijanjem potrebnih odobrenja (OFAK i ostalih dozvola). Obavezujući ugovor biće potpisan tek po ispunjenju svih prethodnih uslova, što znači da je proces i dalje podložan političkim i regulatornim rizicima.

Dok se to ne riješi, rad lokalnih kompanija i zaposlenost u maloprodaji goriva treba da ostanu stabilni, navode izvori.