Fabrika u stečaju 20 godina: Povjeriocima mrvice, troškovi eksplodirali

29.04.2026. | 14:16

Nakon skoro dvije decenije Okružni privredni sud u Banjaluci zaključio je stečaj nad “Fabrikom stočne hrane” u Novoj Topoli, okončavši jedan u nizu dugotrajnih procesa u Republici Srpskoj, uz minimalno namirenje povjerilaca, značajne troškove i neizvjesnost koja i dalje traje zbog neriješenih pravnih pitanja.

Sud je donio rješenje o zaključenju stečaja, čime je okončan postupak otvoren 27. avgusta 2008. godine, a po pravosnažnosti odluke preduzeće će biti izbrisano iz sudskog registra. Ovaj slučaj nije usamljen, već predstavlja dio prakse dugotrajnih stečajnih postupaka u Srpskoj, pa je tako stečaj u “Ratarstvu” iz Nove Topole trajao 17 godina i okončan je krajem 2022. godine. S druge strane, postupak nad “Živinoproduktom” iz Srpca okončan je početkom 2024. godine, poslije skoro 18 godina, uz brojne sporove, uglavnom oko zemljišta.

Zavisnost od drugih postupaka

Stečajni upravnik “Fabrike stočne hrane” Aleksa Nježić pojašnjava za “Glas Srpske” da je dugotrajnost ovog postupka u najvećoj mjeri bila uslovljena drugim, povezanim stečajnim procesima i sporim rješavanjem potraživanja.

– Najveća naplata koja se očekivala zavisila je od drugog stečajnog postupka. Taj dio se odužio, a ni sada nije sve završeno, jer je u toku apelacija vrijedna oko 1,4 miliona maraka. Ako ona bude usvojena, moguće je novo namirenje povjerilaca – rekao je Nježić.

Mrvice za povjerioce

Finansijski bilans postupka pokazuje veliki raskorak između prijavljenih potraživanja i isplaćenih sredstava. Iako su ukupna potraživanja iznosila gotovo deset miliona maraka, sud je priznao oko 3,4 miliona KM, dok je više od šest miliona osporeno.

Ukupni prilivi tokom stečaja iznosili su nešto više od dva miliona KM, ali je povjeriocima kroz dvije diobe isplaćeno svega 325.172 KM, manje od deset odsto priznatih potraživanja.

– Isplaćen je viši isplatni red, kao i dva puta po osam odsto opšteg isplatnog reda. Ostalo nije namireno – naveo je Nježić.

On dodaje da eventualni dodatni novac zavisi isključivo od ishoda apelacionog postupka koji traje već godinama.

Troškovi veći od isplate

Posebnu pažnju privlači podatak da su troškovi stečajnog postupka i stečajne mase dostigli gotovo 700.000 KM, što je dvostruko više od iznosa isplaćenog povjeriocima.

– Tu ulaze troškovi vođenja postupka, advokata, procjena i sve ostalo. Kada postupak traje toliko dugo, takvi troškovi su neminovni – pojasnio je Nježić.

Veći dio imovine unovčen je prije nego što je Nježić preuzeo dužnost, zbog čega, kako kaže, ne može detaljnije govoriti o prodaji niti interesovanju kupaca.

– Sve što je prodato, prodato je ranije. Ono što je kasnije pristizalo uglavnom je služilo za pokrivanje već nastalih troškova – rekao je on.

Procijenjena vrijednost imovine bila je oko 1,8 miliona KM, dok je pokretna imovina prodata za znatno manji iznos.

Ni kraj nije konačan

Iako se stečaj formalno zaključuje i preduzeće briše iz registra, stečajna masa i dalje “živi” zbog neriješenih pravnih pitanja.

– Ostala je ta apelacija. Ako bude pozitivna, biće još namirenja. Ako ne, to je konačan kraj – rekao je Nježić.

Arhiva

Jedan od ozbiljnijih problema u postupku jeste i nedostatak arhive preduzeća koju Aleksa Nježić, po preuzimanju dužnosti, nije zatekao iako je bila predviđena za trajno čuvanje.

– Situacija je bila specifična, jer je prethodni stečajni upravnik preminuo tokom pandemije – kazao je Nježić.