Za lutkarski brend zaslužna unuka: Kako je jedna Sonja promijenila svoju baku

10.12.2023. | 07:07

Kad se sjetim da ni dugme na kaputu nisam željela da ušijem, nasmijem se sama sebi, kaže Vesna Smiljanić iz Srpca, koja danas šije i pravi lutke i ima čak i svoj brend. Penzionerka Vesna, vlasnica brenda “Onja”, za BL portal otkriva da je za sve to zaslužna njena unuka Sonja.

Prisjeća se da je u kući godinama uzalud imala čak dvije mašine za šivenje i da je to bio posao koji je baš i nije zanimao. A onda je, kad se rodila Sonja, krenula u potragu za lutkom koju bi joj poklonila. I tako je, prije osam godina, sve i počelo.

„Poželim jednu toplu, mekanu lutku, onu što su djeca nekad nosila u krevet sa sobom. Majke uporno prale nakon svake igre u pijesku, a one i dalje kao nove. Pitam u radnjama gdje takvu da nađem, ali mi rekoše da se takva nema gdje ni naručiti, a kamoli kupiti“, prisjeća se Vesna za BL portal.

Tako se latila interneta, da potraži savjet kako napraviti dobru lutku, a onda je “obrisala prašinu” i sa stare Jadranka mašine.

„Ma, to je užas kako sam u početku radila, ni na šta to nije ličilo, ali mic po mic, i eto me. Čim sam ušla u taj svijet, zaljubila sam se u taj posao, a moram priznati da ima mnogo žena sa raznih strana svijeta koje će ti nesebično pomoći da naučiš nešto da stvaraš. Znate, svaka lutka je posebna priča, nijedna nije ista i naravno da zahtijeva bar tri-četiri dana rada. Moje lutke se rade po principu da sašijem šablon, a ostalo sve ručno radim, od okica pa nadalje“, objašnjava Vesna.

Kako je sve počelo od male Sonje, tako se svaka lutka zove Onja. Zašto Onja? Zato što se Sonja, kad je bila mala, tako predstavljala ljudima. „Onja“ lutke postale su tražene, a reklama je krenula od „usta do usta“.

Sve to je pomoglo i kućnom budžetu koji je, kao i kod većine penzionera “potanak”, mada je Vesna mnogo svojih lutaka i poklonila.

„Radim personalizovane lutke, baš po želji, tako da je „Onja“ proputovala poprilično svijeta. A imala sam svakakvih narudžbi – jedan suprug poželio je da iznenadi svoju damu lutkom sa njenim omiljenim crtanim likom. Isto tako, jedan Banjalučanin želio je da napravim lutku sa likom njegove ljubavi, baš onakve kakvu je upoznao. Ma, knjiga bi se od toga  mogla napisati“, priča Vesna.

Što se tiče tehnike proizvodnje, u pitanju su mekane, bezbjedne lutke punjene pjenom za jastuke, koje se neće raspasti. U njima nema žica, niti bilo čega što mališane može povrijediti.

„Najviše lutaka otputovalo je u Ameriku, jer kada neko poželi unikatan poklon, onda mi se obrati. A cijene lutke su od 30 do 80 maraka, sve zavisi od veličine. Pet dana ranije je potrebno naručiti i sve će biti po dogovoru urađeno“, garantuje Vesna.

Uz lutke, Vesna, koja je radni vijek provela u Srpcu, bavi se još jednim važnim poslom. Ona je predsjednica Udruženja žena Srbac i u svemu tome, kako kaže, uživa.

“Predstavljajući „Onja“ lutke bila sam na raznim sajmovima u mojoj Banjaluci, upoznala brojne žene i onda pomislila zašto tako nešto ne dobije i Srbac. Tako da sam pokrenula dame i osnovale smo Udruženje baš u godini korone, ali ne žalimo se. Imamo lijepu podršku i od opštine Srbac. Sad nas ima 45, mnogo toga lijepog radimo, stalno nešto novo smišljamo“, kaže  Vesna koja ne krije da joj se još mnoštvo ideja mota po glavi, a energije joj ne fali, pa bi “priča jedne bake” možda mogla da ima i nastavak.

Željka Pavlović, BL portal