FOTO: ILUSTRACIJA
Vozači, ovo morate znati! Šteta do 2.500 KM može se riješiti bez policije, ali kako je procijeniti FOTO
14.08.2026. | 08:12
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Nekoliko sekundi nakon sudara vozač mora donijeti odluku koja kasnije može presudno uticati na naplatu štete. Da li pozvati policiju ili se sa drugim učesnikom dogovoriti, popuniti dokumentaciju i skloniti vozila sa puta?
Izmjenama Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju Republike Srpske granica za nezgode sa manjom materijalnom štetom povećana je sa 500 na 2.500 KM. Namjera je da se lakši sudari, u kojima nema povrijeđenih i spora među učesnicima, mogu završiti bez policijskog uviđaja.
Problem je što vozač pored puta najčešće ne može znati da li šteta iznosi 500, 2.000 ili 8.000 KM. Ono što izgleda kao obična ogrebotina na braniku u servisu može otkriti polomljene nosače, senzore i druga oštećenja čija se vrijednost mjeri hiljadama maraka.
Zbog toga novi prag od 2.500 KM jeste pojednostavio zakon, ali nije olakšao najvažniju odluku koju vozač mora donijeti neposredno nakon sudara – da li je bezbjedno otići bez policijskog uviđaja.
Narodna skupština Republike Srpske usvojila je izmjene i dopune zakona, one su objavljene u Službenom glasniku Republike Srpske, a Agencija za osiguranje RS već ih vodi kao novu izmjenu Zakona o obaveznim osiguranjima u saobraćaju.
Policiju treba zvati čim postoji ozbiljna nedoumica
Advokat iz Banjaluke i stručnjak za ovu oblast Dragan Stanišić savjetuje vozačima da policiju pozovu kada se učesnici ne slažu o tome kako se nezgoda dogodila, kada postoji sumnja da je neko povrijeđen ili da je jedan od vozača pod dejstvom alkohola ili droga.
Policiju bi trebalo pozvati i ako neko nema važeću vozačku dozvolu ili osiguranje, ako je u nezgodi učestvovalo vozilo stranih registarskih oznaka, ali i kada postoji mogućnost da je šteta veća nego što se na prvi pogled čini.
Upravo je procjena vrijednosti štete najslabija tačka novih pravila. Vozač može vidjeti napukao branik, razbijeno svjetlo ili udubljena vrata, ali ne može vidjeti šta je oštećeno ispod njih.
„Vozač na licu mjesta ne može znati da li su ispod branika polomljeni nosači, senzori ili drugi dijelovi. Zbog toga je određivanje manje štete fiksnim iznosom od 2.500 KM potpuno besmisleno. Stvarna šteta utvrđuje se pregledom vozila, računom popravke ili vještačenjem, a ne procjenom uznemirenih vozača neposredno nakon sudara“, navodi Stanišić za BL portal.
Njegov savjet vozačima može se svesti na jednostavno pravilo. Ako postoji bilo kakva ozbiljna sumnja u povrede, odgovornost, ispravnost dokumenata ili vrijednost štete, treba pozvati policiju.
„Ono što izgleda kao mala ogrebotina često krije mnogo veće oštećenje“, upozorava Stanišić.
Bez policije samo kada je situacija potpuno jasna
Ako nema povrijeđenih, oba vozača se slažu o tome kako je do sudara došlo, dokumentacija je uredna, a šteta očigledno djeluje manja, nezgoda se može dokumentovati popunjavanjem Evropskog izvještaja.
Taj izvještaj nije samo formular koji treba na brzinu potpisati kako bi se vozila što prije sklonila sa puta. On kasnije predstavlja dokaz o tome gdje se nezgoda dogodila, ko je u njoj učestvovao, kako su vozila bila postavljena i kakva su oštećenja bila vidljiva.
Zato ga treba popuniti potpuno i pažljivo. Prazan ili nepotpun obrazac ne treba potpisivati, a prije pomjeranja vozila potrebno je, kada je to bezbjedno, fotografisati mjesto sudara iz više uglova.
Na fotografijama bi trebalo da se vide položaj vozila, saobraćajne trake, znakovi, semafori, registarske oznake, tragovi na kolovozu i sva vidljiva oštećenja. Ako kasnije dođe do spora, upravo fotografije, snimci, svjedoci i vještačenje mogu postati ključni za utvrđivanje odgovornosti.
Potpisivanje Evropskog izvještaja samo po sebi ne predstavlja priznanje krivice. Međutim, ono što je u njemu navedeno i potpisano kasnije može biti važan dokaz, zbog čega nijedan podatak ne treba unositi olako.
Šta ako servis utvrdi da popravka košta više od 2.500 KM
Najveći strah vozača jeste mogućnost da na mjestu sudara zaključe da šteta nije velika, a da servis naknadno utvrdi da popravka košta 4.000, 8.000 ili više hiljada maraka.
Stanišić naglašava da izostanak policijskog uviđaja ne znači da je oštećeni izgubio pravo da zahtijeva naknadu cjelokupne, naknadno utvrđene štete.
„Evropski izvještaj je dokaz o nezgodi, a ne odricanje od prava na naknadu. Šteta od 8.000 KM ne postaje šteta od 2.500 KM samo zato što policija nije obavila uviđaj. Sudovi treba da cijene sve dokaze i dosuđuju stvarno dokazanu štetu“, ističe Stanišić za BL portal.
Stvarna vrijednost štete utvrđuje se pregledom vozila i dokumentacijom o popravci, a ako nastane spor, i vještačenjem i drugim dokazima. Ipak, bez policijskog uviđaja dokazivanje okolnosti sudara može postati mnogo teže ako jedan od učesnika kasnije promijeni iskaz ili ospori ono što je prethodno dogovoreno.
Praksa će zato tek pokazati kako će se novi prag od 2.500 KM primjenjivati u slučajevima u kojima se pravo stanje automobila otkrije tek nakon odlaska u servis.
Kod kasko osiguranja važe dodatna pravila
Vozači koji imaju kasko osiguranje moraju biti posebno oprezni, jer se izmjene zakona o obaveznom osiguranju ne mogu automatski primijeniti na njihovu kasko polisu.
Obavezno osiguranje od autoodgovornosti služi da nadoknadi štetu koju vozač pričini drugim ljudima i njihovoj imovini. Kasko pokriva štetu na sopstvenom automobilu, ali pod uslovima koji su navedeni u ugovoru sa osiguravajućom kućom.
Triglav Osiguranje BiH na svojoj stranici za prijavu kasko štete navodi da, prema opštim uslovima kasko osiguranja, policija mora obaviti uviđaj štetnog događaja ukoliko osiguranik želi ostvariti pravo na naknadu. Istovremeno navode da je osiguranik dužan odmah obavijestiti policiju o saobraćajnoj nezgodi, dok policija odlučuje da li će izvršiti uviđaj.
Zbog toga vozač sa kasko polisom ne bi trebalo da pretpostavi da za njega važi ista procedura kao za vozača koji štetu naplaćuje iz obaveznog osiguranja drugog učesnika. Najsigurnije je odmah obavijestiti policiju i provjeriti uslove svoje polise.
Triglav savjetuje da se šteta prijavi što prije, a najkasnije u roku od tri dana od saznanja za osigurani slučaj, te da se oštećeni predmeti sačuvaju u nepromijenjenom stanju do pregleda osiguravača.
Ne plaćajte popravku drugom vozaču pored puta
Ako ste prouzrokovali nezgodu, vaše obavezno osiguranje služi da oštećenom licu nadoknadi dokazanu štetu. Zbog toga nema potrebe da vozači pored puta pokušavaju sami odrediti koliko popravka vrijedi, predaju novac ili obećavaju da će naknadno platiti određeni iznos.
„Ako prouzrokujete nezgodu, nema potrebe da na licu mjesta sami plaćate popravku drugog vozila, obećavate određene iznose ili se privatno dogovarate o visini štete. Potrebno je razmijeniti podatke, prijaviti nezgodu i prepustiti osiguravajućem društvu da plati dokazanu štetu“, kaže Stanišić.
Obavezno osiguranje može pokriti štetu na drugom vozilu i drugim stvarima, ali i posljedice povreda, troškove liječenja, izgubljenu zaradu i drugu štetu koju pretrpe putnici, pješaci, biciklisti i ostali učesnici u saobraćaju.
Međutim, postoje situacije u kojima osiguravajuće društvo može isplatiti oštećenog, a zatim taj novac tražiti od odgovornog vozača.
Stanišić navodi da se pravo osiguravača na regres može pojaviti kada je vozač upravljao bez odgovarajuće vozačke dozvole ili za vrijeme zabrane, bio pod dejstvom alkohola ili droga, odbio testiranje, pobjegao sa mjesta nezgode ili namjerno prouzrokovao štetu.
Drugim riječima, oštećeni može dobiti naknadu, ali vozač koji je teško prekršio propise na kraju može biti obavezan da osiguravajućoj kući vrati isplaćeni iznos.
Ako je automobil oštetila rupa, odmah pozovite policiju
Drugačija procedura važi kada automobil nije oštetio drugi vozač, nego rupa na putu, odron ili neki drugi problem na saobraćajnici.
U takvoj situaciji nema drugog učesnika sa kojim bi se popunjavao Evropski izvještaj. Stanišić navodi da građani mogu tražiti naknadu štete, ali je ključno da odmah pozovu policiju.
Policijski službenici treba da izađu na mjesto događaja, sačine službenu zabilješku i utvrde da je upravo stanje puta prouzrokovalo oštećenje. Vozač bi trebalo da fotografiše rupu, odron ili drugu opasnost, širi položaj mjesta događaja i štetu na automobilu.
Zahtjev za naknadu potom se podnosi nadležnom upravljaču puta, u zavisnosti od toga da li se sve dogodilo na lokalnom, magistralnom ili auto-putu.
Nova zakonska granica od 2.500 KM treba da smanji broj policijskih uviđaja nakon lakših sudara. Ona, međutim, ne rješava problem čovjeka koji pored oštećenog automobila mora procijeniti nešto što često ne mogu utvrditi ni majstori prije detaljnog pregleda.
Zato odlazak bez policijskog uviđaja ima smisla samo kada nema povrijeđenih, kada je odgovornost potpuno jasna, dokumentacija uredna, oba vozača saglasna, a oštećenja zaista djeluju neznatno. U svim drugim situacijama poziv policiji ostaje najsigurniji način da vozač zaštiti sebe i svoje pravo na naknadu štete.
