Vjernici traže snagu u svojoj vjeri, pomolite im se ovim riječima: Slavimo Bosiljku Pasjansku i Zlatu Meglensku

26.10.2025. | 07:46

Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Zlatu Meglensku, Svetu mučenicu Bosiljku Pasjansku i Svete mučenike Karpa i Papilu.

Sveta mučenica Bosiljka Pasjanska

Bosiljka je živjela u skromnom i blagočestivom domu porodice Rajičić, okružena ljubavlju svojih bližnjih, od najranijeg djetinjstva podučavana molitvi, radu i ljubavi prema Gospodu. Njeno siromašno selo, staro i ispunjeno istorijom, i danas je mjesto gdje njeno ime i priča pronalaze put do srca svakog vjernika.

Bosiljkina mladost bila je posvećena porodičnim obavezama i pobožnosti – pomagala je roditeljima u svim poslovima i s njima odlazila u crkvu na praznike. Njeno srce posebno je plamtjelo za vrijeme božićnih i uskršnjih praznika, kada je, zajedno s porodicom, pristupala svetom pričešću.

Njena jednostavnost i posvećenost vjeri postale su vidljive svima koji su je poznavali. Na saborima i vjerskim okupljanjima u Gnjilanu i u manastiru Draganac, svojom skromnom ljepotom privukla je pažnju mnogih, uključujući i jednog Arnautina, koji je pokušao da je nasilno privede svojoj vjeri i kući.

Ne želeći da se odrekne svoje vjere i nasljeđa, mlada Bosiljka postala je meta brutalnih napada, pokušaja zastrašivanja i fizičkog mučenja. Odvažna i postojana, Bosiljka je odbila sve pokušaje da se pokori ili da se uda za svog nasilnika, i to s vjerom i hrabrošću koju rijetko srećemo. Kada su je mučili žeđu, udarali i ponižavali, njen odgovor bio je jasan i postojan:

„Imam svoju vjeru, i bolja mi ne treba, jer bolje nema.“

U posljednjem, demonskom činu okrutnosti, Arnauti su je na putu pored rijeke Lapušnice mučenički ubili, ali prije nego što je ispustila svoju plemenitu dušu, svjedočila je riječima koje i danas odjekuju među vjernicima:

„Nije ovo smrt za mene, već život; vi ste u smrti, zauvijek; vaše pogano pleme!“

Danas se njeni posmrtni ostaci čuvaju u crkvi u Pasjanu, a predanje o njenoj vjeri i stradanju prenosi se kroz pokoljenja, pričama starijih mještana i fragmentima iz zapisa crkvenih duhovnika i hroničara. Freske u crkvi svjedoče o njoj, prikazujući je kao simbol vjere i postojanosti, ohrabrenje za sve one koji se suočavaju s iskušenjima i potrebom za očuvanjem identiteta i tradicije.

Molitva Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj

Danas se vjernici Srpske pravoslavne crkve mole Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj, prizivajući njeno zastupništvo u trenucima iskušenja i tražeći snagu u njenoj vjeri. Uz njenu ikonu i svijeću, uzdignimo molitvu:

Tropar Svetoj novomučenici Bosiljki Pasjanskoj (glas 4)

„Djevica tvoja, Isuse, Bosiljka poje krepkim glasom: tebe, Ženiče moj, ljubim i tebe tražeći sastradavam ti, i saraspinjem i sapogrebujem se krštenju tvome i stradam tebe radi da bih carstvovala u tebi, i umirem za tebe da bih živjela s tobom. I kao žrtvu neporočnu primi mene koja ti s ljubavlju pripadam, a njenim molitvama, kao milostiv, spasi duše naše.“

Sveta novomučenica Zlata Meglenska

Rođena u selu Slatini u Meglenskoj oblasti, od siromašnih seoskih roditelja, koji su imali još tri kćerke. Sveta Zlata bila je krotka i pobožna djevojka, mudra mudrošću Hristovom i zlatna ne samo po imenu nego i po srcu bogobojažljivom. Kada je Zlata jednom izašla na vodu, uhvatiše je neki Turci i odvukoše u svoju kuću.

Kada joj je jedan od njih nudio da se poturči i da mu bude žena, neustrašivo je odgovorila Zlata:

„Ja u Hrista vjerujem, i njega jedinoga znam kao ženika svoga; njega se neću odreći nikada, makar me vi i na hiljade muka metnuli i na komade isjekli.“

Tada joj dođoše roditelji njeni sa sestrama, i rekoše joj roditelji:

„Kćeri naša, smiluj se sebi i nama, roditeljima svojim i sestrama, odrekni se Hrista prividno, da budeš srećna i ti i mi, a Hristos je milostiv, oprostiće ti grijeh učinjen u nuždi života.“

I plakahu gorko roditelji bedni i sestre i rođaci. No viteška duša svete Zlate ne dade se pobijediti đavolskim zamkama. Ona odgovori roditeljima svojim:

„Kad me vi savjetujete da se odreknem Hrista, istinitog Boga, niste više roditelji moji ni sestre moje; imam Oca Gospoda Isusa Hrista, i Majku Bogorodicu, i braću i sestre — svetitelje i svetiteljke.“

Tada je Turci baciše u tamnicu, gdje ležaše tri mjeseca; i izvođahu je svaki dan i šibahu dok krv njena ne zatopi zemlju. Na kraju je obijesiše strmoglavo i podložiše vatru, da bi se od dima ugušila. No Gospod bijaše sa Zlatom i davaše joj silu u stradanju. Na posletku je obijesiše o drvo i isjekoše svu na male komade. I tako ova mužestvena djevica predade duh svoj Bogu i preseli se u rajska naselja 1796. godine. Komade njenih moštiju razniješe hrišćani po svojim domovima radi blagoslova.