Uloženo 57 miliona KM: Srpska plaća Kini, Rusiji i Izraelu da kontroliše internet

10.10.2025. | 09:04

Direktor Agencije za informaciono komunikacione tehnologije Republike Srpske Dražen Višnjić je potvrdio da će u realizaciji ugovora potpisanog sa kineskom kompanijom ELINC, osim njihovog hardvera i softvera, biti korišteni ruski bezbjednosni modeli i izraelske metode obuke.

Radi se o ugovoru vrijednom 57 miliona maraka koji je Vlada RS potpisala u maju prošle godine sa ovom kompanijom i pokušala da ga sakrije od javnosti, piše Capital.

Softver koji Vlada nabavlja od kineske firme na deset godina navodno će pružiti bezbjednost svim institucijama i privredi u Srpskoj, a posebno djeci i to kroz svojevrsno filtriranje interneta.

Višnjić: Nema agresivnog softvera, on je projektovan da štiti instituciju

Ovo je automatski popalilo sve alarme da se pod maskom uvođenja višeg stepena sajber bezbjednosti radi o implementaciji infrastrukture za digitalni nadzor nad institucijama, građanima i medijima.

Višnjić je, odgovarajući na pitanja na seminaru “Uloga civilnog društva i medija u zaštiti digitalnih prava i bezbjednosti novinara i aktivista u Republici Srpskoj” organizacije Semper, istakao da Kinezi imaju najbolji sistem, a Rusi organizacione tehnike, a tvrdi da nema nikakve šanse da se tehnologija zloupotrijebi protiv građana ili medija.

“Ja jesam to rekao na posljednjoj konferenciji u Banjaluci pred 200 ljudi, a sada ću pojasniti šta to znači. Rusi su razvili jako dobre mehanizme kontrole i nadzora po pitanju zaštite djece, mi hoćemo njihovu praksu da koristimo kod nas. Tu se radi o integraciji, imaju sjajne mehanizme. Kinezi imaju najbolji sistem. Sa Izraelcima već imamo saradnju kroz Sajber akademiju. Ovdje nema agresivnog softvera, on je projektovan tako da štiti instituciju“, tvrdi Višnjić.

Tvrdi da je sve u službi zaštite kritičnih infrastruktura države sa organizacijom takozvanih sektorskih centara, poput zdravstva, republičkih upravnih organa, energetike, finansija.

“Planiramo da zaštitimo i privredu, kao i da da pokrenemo sektor osiguranja u IKT koji kod nas nije zaživio. Želimo da pružimo najviši nivo zaštite, ne samo državi i privredi, nego i građanima. Za zaštitu djece će ići poseban paket od opasnih sadržaja. Da se djeca preko telefona i računara konektuju kroz taj sistem. Tu nema mjesta sumnjama. Ne smije doći do čitanja sadržaja, zbog ljudskih prava. Ovdje nema agresivnih i malicioznih softvera“, kaže Višnjić.

Tvrdi da se neće ništa koristiti za kontrolu medija, ali nije mogao da objasni zašto to nije potkrijepljeno adekvatnom regulativom i zašto javnost nema gotovo nikakvih informacija šta im se sprema. Na kraju je rekao da se ovdje radi o klasičnim sigurnosnim sistemima koji štite računare, dakle, “firewall”.

“To su u stvari klasični “firewalli” i oprema za sajber bezbjednost, nema mogućnost generisanja ili nečeg slično i radi se samo o metapodacima koji su vezani za sajber prijetnje. Sistem sam po sebi će biti razuđen na 15 lokacija i na njega će biti nakačene sve institucije, a mogućnost će imati i mala i srednja preduzeća“, rekao je Višnjić.

Na pitanje da li postoji nezavisni nadzor nad potencijalnim zloupotrebama koji bi kontrolisao rad onih koji će imati mogućnost pristupa telefonima, računarima, sistemima, rekao je da razmišlja o tom modelu. Tvrdi da nikome neće biti dostupni podaci.

Neće država potrošiti 57 miliona KM da bi kontrolisala crtiće

Međutim, mnogi sumnjaju da će bilo koja država potrošiti 57 miliona maraka na kupovinu najnaprednijih softvera i sistema koje su kreirale ove tri države, najpoznatije u svijetu po nedemokratskim metodama kontrole građana i to samo da bi kontrolisala kakve crtiće gledaju djeca i da li zaposleni u institucijama gledaju serije na “streamovima” tokom radnog vremena.

Advokat Aleksandar Jokić kaže da je ovdje najveći problem što nema nikakvog okvira i nezavisne kontrole koja bi spriječila potencijalne zloupotrebe i ograničenja slobode građana.

“Kao i do sada, mi smo krenuli naopako. Sprovodimo rješenja za koja nismo napravili okvir. Nemamo ni nezavisna tijela za kontrolu, ne znamo ni kako će se birati, a nabavljamo rješenja koja ćemo prepustiti na milost i nemilost nekih službenika. To je podložno zloupotrebi, ličnoj ili institucionalnoj. Kod svakog problema, mi moramo da stvaramo okvir zaštite i društvene kontrole, transparentnosti. Sasvim je opravdano da imamo sumnje cijeli proces. Kako da znamo? Ljudi nemaju informacije i mogućnost kontrole, kao ni povjerenje u institucije. Zato je logično da su sumnjičavi“, kaže Jokić.

Jokić: I dalje ne znamo šta smo kupili

Jokić kaže mu je i dalje misterija šta će to na kraju biti, ali da je jasno da niko ne objašnjava o kakvim rješenjima se radi, šta smo to kupili, kako će se primjenjivati, ko će da kontroliše i kako sve može da se zloupotrebljava.

“Znamo kako to ide kod nas, sve što se upotrebljava, na kraju se zloupotrebljava. Meni je bilo koja ideja o nadzoru loša, makar to radila meni najbliža osoba. Mogu samo da izrazim bojazan da će tako moćan sistem i bez jasne kontrole, biti zloupotrebljavan. Bez kontrole, ja se plašim, jer čak i da su sadašnja kadrovska rješenja dobra i meni pogoduju, sutra se mogu promijeniti. Mora se to urediti sistemski da smo mi sigurni i da imamo povjerenja u instituciju koja to radi. Bez toga, ne vjerujem u ovo“, kaže Jokić.

Analitičarka Tanja Topić kaže da naše dosadašnje iskustvo pokazuje da mi kao građani ne možemo imati povjerenja u institucije koje su toliko netranspararentno i obavijene velom tajni. Obrazloženje da se tu radi o zaštiti djece je za svaku pohvalu, ali otvara veliki prostor sumnje.

“Meni lično zato što zatvara trougao država koje su uključene, Izrael, Kina i Rusija, što ne daje povjerenje u demokratičnost i brigu o građanima. Radi se o autoritarnim sistemima koji sopstvene građane države pod veoma strogim nadzorom bezbjednosnih i obavještajnih službi. Meni to ne ulijeva nikakvo povjerenje. Objašnjenja koja su nam dali su bila previše nejasna i neuvjerljiva“, kaže Topić.