UKC RS: Za osam mjeseci rođeno 40 blizanaca

28.09.2025. | 07:39

Za osam mjeseci ove godine rođeno je 40 blizanaca u Klinici za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.

Kako je za “Nezavisne novine” rekla Zvjezdana Ritan Mičić, specijalista ginekologije i akušerstva u ovoj zdravstvenoj ustanovi, ove godine rođeno je ukupno 2.046 beba, a obavljeno je 2.006 porođaja.

“Broj blizanačkih trudnoća u navedenom periodu bio je 40, ali u ovoj godini nismo imali porođaj trojki i četvorki”, kazala je Ritan Mičićeva.

Pojasnila je da jedan od najznačajnijih pomaka u posljednjih nekoliko godina jeste porast broja očeva koji prisustvuju porođaju.

“U osmomjesečnom periodu ove godine, čak 446 očeva bilo je uz svoje partnerke u trenutku rođenja djeteta, što je za 47 odsto više u odnosu na isti period 2024. godine, kada je taj broj iznosio 303. Tokom cijele prošle godine prisustvo očeva zabilježeno je u 483 slučaja, što pokazuje da je broj već sada premašio skoro cijelu prošlogodišnju statistiku i to za samo osam mjeseci”, rekla je Ritan Mičićeva.

Kako je rekla, važno je naglasiti da je usluga prisustva partnera na porođaju potpuno besplatna i da je procedura veoma jednostavna.

“Potrebno je da trudnica lično podnese zahtjev, pri čemu je jedini neophodan dokument lična karta. Prisutna osoba se u dokumentaciji vodi kao ‘osoba od povjerenja’, ali u najvećem broju slučajeva to je upravo otac djeteta”, dodaje Ritan Mičićeva.

Pojašnjava da paralelno s povećanjem prisustva partnera na porođaju, raste i broj porodilja koje se odlučuju na epiduralnu anesteziju, savremenu i efikasnu metodu ublažavanja porođajnog bola.

“U periodu januar-avgust ove godine, ovu opciju izabralo je 489 trudnica, što predstavlja 24,37 odsto ukupnog broja porođaja. U poređenju s istim periodom prošle godine, broj korisnica epiduralne anestezije povećan je za pet odsto, što ukazuje na rastuće povjerenje u ovu medicinsku uslugu”, kazala je Ritan Mičićeva.

Pojašnjava da cijena epiduralne anestezije iznosi 250 KM, a uplata se vrši nakon porođaja, prije otpusta pacijentkinje iz bolnice.

“Sama procedura se obavlja pod nadzorom anesteziološkog tima, uz prethodni ljekarski pregled i saglasnost porodilje.

Sve češće prisustvo očeva porođaju, kao i rast broja žena koje se odlučuju za savremene metode ublažavanja bola, odraz su šire promjene društvenog stava prema porođaju i roditeljstvu.

Jedan od očeva koji je prisustvovao porodu svoje supruge ističe za “Nezavisne novine” da je to je najposebniji trenutak njegovog života.

“Prisustvovati porođaju svoje supruge nije bilo lako, bilo je napeto, emotivno, ponekad i zastrašujuće, ali bilo je i najljepše iskustvo koje sam doživio, ali kada sam čuo plač naše bebe, cijeli svijet je na trenutak stao”, kazao je on.

Ističe da ju je gledao kako se bori nadljudskom snagom, hrabrošću i ljubavlju.

“Taj trenutak kada sam držao našu bebu prvi put… to se ne može opisati riječima. Bio sam preplavljen emocijama, radošću, olakšanjem, zahvalnošću”, ističe ovaj ponosni otac.

Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, smatra da rastući trend prisustva očeva na porođaju i sve veća upotreba epiduralne anestezije nisu samo medicinski fenomeni, već ogledalo šire društvene i kulturološke promjene u načinu na koji razumijemo roditeljstvo, partnerski odnos i samu ulogu porodice.

“Za majku, prisustvo partnera u porođajnoj sali ima višestruko značenje. Ona nije sama u trenutku intenzivnog bola i straha, nego uz nju stoji osoba kojoj vjeruje i s kojom dijeli najvažniji trenutak. To značajno smanjuje osjećaj ranjivosti i usamljenosti, a kod mnogih žena jača i osjećaj sigurnosti da će biti saslušane i podržane. Za očeve, ovo iskustvo često mijenja samu percepciju očinstva – to više nije uloga koja počinje tek kada dijete dođe kući, već proces koji počinje od prvog trenutka rođenja. Mnogi muškarci svjedoče da su upravo tada prvi put osjetili snažan emotivni naboj, odgovornost i vezu sa djetetom”, kazala je Savanović Zorićeva.

Dodaje da se, kada se govori o epiduralnoj anesteziji i savremenim metodama ublažavanja bola, primjećuje još jedan značajan pomak.

“Nekada se bol u porođaju shvatao kao nešto što žena ‘mora’ izdržati, pa čak i kao simbol žrtvovanja. Danas, međutim, žene otvorenije traže medicinsku podršku kako bi prošle kroz porođaj s manje patnje i uz više osjećaja kontrole nad sopstvenim tijelom. To možemo posmatrati i kao oblik emancipacije, ali i kao promjenu u društvenom stavu prema majčinstvu i roditeljstvu – ono ne treba da počiva na izdržavanju i podnošenju bola, već na brizi, podršci i poštovanju dostojanstva žene”, kazala je ona.

Dodaje da je važno istaći da u posljednje vrijeme često čuje i diskusije među samim ljekarima i stručnjacima, gdje postoje podijeljena mišljenja.

“Dok jedni snažno podržavaju epiduralnu anesteziju i prisustvo očeva, drugi izražavaju rezervu i podsjećaju na moguće komplikacije, kao i na potrebu da porođaj ostane medicinski kontrolisan proces. Ova razmjena mišljenja zapravo pokazuje koliko je važno da društvo vodi otvoren dijalog o porođaju, ne samo kao medicinskom događaju, već i kao psihološkom i porodičnom iskustvu”, dodala je ona.