U subotu zimske zadušnice: Vjernici posjećuju groblja i prislužuju svijeće
12.02.2026. | 16:46Velike ili zimske zadušnice, prvi dan u kalendarskoj godini posvećen pomenima upokojenih, 2026. biće obilježene u subotu 14. februara.
Ovaj dan vjernici provode u molitvi i sjećanju na preminule; u crkvama se služe liturgije i parastosi, dok se na grobljima pale svijeće i uređuju grobovi najbližih.
Običaji za zimske zadušnice razlikuju se od kraja do kraja Srbije, ali imaju zajedničku poruku: to je dan sjećanja na preminule pretke i dan posvećen molitvama. U nekim dijelovima Srbije smatra se da na dan sjećanja na preminule ne treba započinjati teške poslove, niti praviti veliku buku, jer su zimske zadušnice dan tišine i uspomena.
Za zimske zadušnice u većem dijelu Srbije ustaljen je običaj da se na groblje nosi kuvano žito, vino i svijeće, a ponegde i hrana koja se dijeli rodbini, komšijama ili siromašnima “za dušu pokojnika”. Taj čin ima simbolično značenje – vjeruje se da dobro djelo učinjeno tog dana predstavlja molitvu i dar namijenjen preminulima.
Postoji i vjerovanje da duše pokojnika tog dana simbolično obilaze mjesta na kojima su živjele, pa se zato ponegdje ostavlja dio hrane na prozoru. Iznošenje hrane na groblje nije samo dio srpske tradicije – isti običaj postoji i u hinduizmu.
U pojedinim dijelovima Srbije zadržana su i stara narodna tumačenja prema kojima na zadušni dan nije dobro povrijeđivati ptice ili leptire, jer se, kako kaže predanje, doživljavaju kao glasnici ili simboli duša preminulih.
Paljenje svijeća za “zaboravljene duše”
Pored odlaska na groblje i paljenja svijeća, u mnogim krajevima Srbije zadušnice prate i sitni, ali duboko ukorijenjeni običaji koji se prenose generacijama. Na primjer, smatra se da je dobro očistiti i urediti grob nekoliko dana ranije, kako bi se na sam dan pomena došlo mirno, bez žurbe, samo radi molitve i sjećanja.
Na groblju se svijeće pale za svakog preminulog člana porodice, a često i za “zaboravljene duše”, one za koje više nema nikoga da ih pomene. Vjeruje se da svijeća upaljena za “zaboravljene duše” vrijedi kao molitva i da oni će koji je namijene upokojenim neznancima imati posebnu Božju zaštitu.
U nekim dijelovima Šumadije i zapadne Srbije zadržan je običaj da se na grob izlije malo vina u obliku krsta, kao znak poštovanja i simbol vječnog života. U istočnoj Srbiji i Pomoravlju ponegdje se nosi i voda kojom se poliva zemlja na grobu, što je stari običaj povezan sa vjerovanjem da se time “osvježava” mjesto počinka.
Postoje i običaji vezani za ponašanje u kući. Stariji ljudi često govore da na zadušnice treba izbjegavati svađe, glasnu muziku i veselje, jer je dan namijenjen tišini i molitvi. U pojedinim krajevima vjeruje se i da je dobro zapaliti svijeću u domu, pored ikone, za sve upokojene iz porodice koji nisu sahranjeni u blizini i čije grobove nije moguće obići na zadušni dan, piše Žena Blic.
Na jugu Srbije važi vjerovanje da na zadušnice ne treba ništa iznositi iz kuće poslije zalaska sunca, jer se simbolično smatra da tog dana u dom dolaze uspomene i sijenke predaka, pa se kuća ne “osiromašuje”. Iako se ova vjerovanja danas rjeđe doslovno poštuju, mnogi ih i dalje pominju kao dio porodične tradicije.
Bez obzira na razlike u običajima, suština zimskih zadušnica svuda je ista: to je dan posvećen sjećanju na preminule članove porodice i prijatelje, dan molitve i čuvanja tradicije koja se u Srbiji prenosi generacijama.
