U borbu smo morali sami: Banjalučko udruženje okupilo važne ljude FOTO

19.04.2026. | 07:28

Sve je manje razumijevanja, a sve više odgovornosti i očekivanja i zato smo morali da se udružimo i pokušamo bar nešto da promijenimo – ovako za BL portal kaže profesorica banjalučke Gimnazije Branka Ljubojević, iza koje stoje godine prosvjetnog staža, ali i ovogodišnja nagrada “Najinspirativnija Banjalučanka”.

Udruženje prosvjetnih radnika “Ipak se okreće”, ne samo da okuplja prosvjetne radnike, već je to i mjesto na kojem se otvoreno može reći kako danas izgleda obrazovni proces, šta se u obrazovanju zaista dešava, a ujedno i podijeliti iskustvo i pomoći kolegama.

“Imamo sve više problema u razumijevanju od strane uprave, roditelja, koji imaju neka neosnovana očekivanja od onoga šta mi možemo da uradimo sa djecom. Njihova odgovornost je sve manja i sve se više prebacuje na nas. O svemu tome željeli smo da govorimo i jedni s drugima i s medijama, da upozorimo javnost na ono što je loše, ali i da se pohvalimo sa onim što je dobro”, kaže Branka Ljubojević.

Jedna od stvari koja je zabrinjava je sve veći problem i s nasiljem, kako verbalnim, tako i fizičkim nad prosvjetnim radnicima.

“Jedna nastavnica je u Bijeljini prije godinu i po dana dobila šamar u zbornici od strane jednog roditelja, a reakcije institucija su bile jako blage. Dosta stvari se zataškava, ako o njima ne govorimo”, upozorava ona.

Kako kaže, jedna od najvažnijh stvari udruženja je što su pokrenuli veliku masu ljudi i doveli do toga da se sve više priča o obrazovanju. U posljednjih godinu dana, sve je više naučnih konferencija i sve više prosvjetnih radnika međusobno sarađuju i jedni drugima pomažu.

“Takođe, medijski prostor koji smo dobili i ta prepoznatljivost za kratko vrijeme jedan je od najvećih uspjeha. Izbor za Najinspirativniju Banjalučanku je takođe doprinio buđenju svijesti o važnosti ljudi koji nam obrazuju djecu, i o važnosti i pažnji koja se posvećuje prosvjetnim radnicima”, kaže Branka za BL portal.

Četiri goruća problema

Mnogo je toga što muči prosvjetare, a među njima je zakonska regulativa kojom bi se prosvjetni radnici zaštitili, kažu u udruženju.

“Zakonski okvir koji ne štiti prosvjetnog radnika možda i jeste gorući problem koji automatski utiče na autoritet nastavnika u učionici. Djeca i roditelji znaju da vi ne možete ništa učiniti kao prosvjetni radnik. Zakonski nismo zaštićeni. Zato je problem od koga bi se trebalo sistemski krenuti taj zakon, gdje bi se prosvjetni radnici više zaštitili i gdje bi im se, samim tim, vratio legitimitet”, kaže Sonja Nedić za BL portal.

Ono što je, takođe, problem, naročito vidljiv od korone, je i sve veće miješanje roditelja u rad škola, pa se danas čini da svako može ući u školu i pristupiti radnicima i učionicama.

“Školska vrata su postala širom otvorena, može da uđe i izađe ko kako hoće. Vi ničim niste zaštićeni. Tu bi trebalo ograničiti odgovornost roditelja ukoliko je neki disciplinski postupak prema djetetu, da snose odgovornost i novčano i kazneno, jer jedino tako možemo nešto postići”, dodaje Nedićeva.

Prema njenim riječima, veliki problem je i preobimno gradivo, pa je neophopdna modernizacija nastavnog procesa. Učenici su postali zavisni o modernim tehnologijama, sa sve manjim opsegom pažnje, pa sve manje mogu pamtiti i pratiti nastavu.

“Imamo preobimne nastavne planove i programe, koji pod hitno trebaju da se revidiraju, odnosno da se usklade sa sadašnjim vremenom. Previše je obimno, premalo je vremena da se praktično objasni djeci ”, kaže ona i dodaje da je podjednako važno govoriti o još jednom, jako ozbiljnom problemu – sve manjem interesovanju za prosvjetni rad kod mlađih generacija.

“Izuzev smjerova za Profesora razredne nastave i Predškolskog vaspitanja, učenici sve ređe upisuju ostale nastavne smjerove na fakultetima. Imate učiteljski fakultet i vaspitače, a što se tiče prirodnih nauka – na matematici, hemiji i fizici to je zabrinjavajući broj. Očito je i to pokazatelj da je prosvjeta postala ‘zadnja rupa na svirali’, jer to više niko ne želi da radi”, kaže ona.

Izostaje podrška institucija

Ono što je evidentno, barem do sada, jeste da izostaje podrška institucija. Prema Sonjinim riječima, sa resornim ministarstvom ostvarena je neka vrsta usmene saradnje, dok sa sindikatom i Republičkim pedagoškim zavodom, za ovih godinu i po dana otkad postoji “Ipak se okreće”, saradnje još nema.

“Shvatili smo da ćemo se morati organizovati sami, ukoliko mislimo da vraćamo dostojanstvo prosvjetnom radniku koje je već poljuljano do krajnih granica i tako je i proistekla ideja o osnivanju udruženja. Kad tome sada dodate da je Branka Ljubojević jedna od naših najistaknutijih članica, kao i da učiteljica Silva Ninković, sa osvojenom trećom nagradom za Najinspirativniju Banjalučanku takođe aktivno radi s nama, jasno je da u svojim redovima imamo jako kvalitetne ljude”, kaže Sonja Nedić i dodaje da borba uduruženja neće posustati, makar nekima izgledali i nevidljivi.

Dragan Milošević, BL portal