Topli ljudi, hladna istorija: Zašto na Balkanu spasavamo komšiju, a biramo rat?

27.08.2026. | 13:11 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Dok globalna medijska mašinerija svakodnevno lansira priče o bizarnim ličnim uspjesima i glamuroznim “zapadnim snovima”, društva na Balkanu ostaju zarobljena u sopstvenom, nikada razriješenom paradoksu.

Između nevjerovatne individualne solidarnosti u trenucima nesreće i stoljećima podgrijavane kolektivne destruktivnosti, ovdašnji čovjek razvio je specifičan mehanizam preživljavanja; emotivnu distancu prema svemu što ne nosi pečat njegove sopstvene muke.

To i jeste najveći apsurd ovog prostora: drastična razlika između individualne topline i kolektivne destruktivnosti.

Lokalni čovjek posjeduje nesumnjiv i zadivljujući kapacitet za trenutnu, nesebičnu solidarnost. Svjedočili smo tome tokom razornih poplava u Jablanici i Konjicu, kao i 2014. godine širom zemlje, kada su ljudi bez razmišljanja rizikovali sopstvene živote da bi spasili komšije i potpune strance, te punili šlepere pomoći u roku od samo nekoliko sati. Sličan obrazac se ponavlja i kroz stotine humanitarnih akcija u kojima se preko poziva ili društvenih mreža u jednom danu prikupe stotine hiljada maraka za, na primjer, liječenje bolesne djece.

Mračna sjenka

Međutim, taj isti prostor nosi mračnu sjenku kolektivnog samouništenja. U samo jednom vijeku, ovo područje prošlo je kroz čak pet razornih ratova – dva Balkanska, dva Svjetska rata i krvavi raspad SFRJ devedesetih godina. Kao da se ta ogromna energija individualne empatije u ključnim istorijskim trenucima potpuno potisne pred polugama političkog inženjeringa. Rezultat toga jeste da se i proteklih trideset godina društvo drži u stanju konstantno podgrijavanih tenzija, generisanja kriza i straha od novog sukoba.

U takvom društvenom okruženju postaje jasnije i zašto uvozni medijski sadržaji o zapadnim ličnim transformacijama, životnim preokretima i borbama za prestižne titule ne uspijevaju probuditi dublje saosjećanje kod ovdašnjeg građanina, piše Srpska info.

Tu ravnodušnost oblikuju četiri ključna faktora:

– Distanca prema “problemima prvog svijeta”: Prizori površnih životnih prepreka u bogatim društvima ovdje djeluju poput estradne bizarne epizode, potpuno nesrazmjerne u poređenju sa svakodnevnom borbom za egzistenciju na Balkanu;

– Balkanski cinizam spram narativa o brzom uspjehu: Srceparajući medijski narativi o “izbavljenju i trijumfu” na našem podneblju ne izazivaju divljenje, već skepsu i podsmijeh.

– Kapacitet i selekcija empatije: Građani ovdje troše saosjećanje na stvarne i opipljive tragedije u vlastitom okruženju, dok se globalni događaji posmatraju uz emotivnu distancu.

– Voajerski klik umjesto saosjećanja: Publika na portalima takve tekstove ne otvara da bi saosjećala s akterom, već iz čiste radoznalosti i potrebe za zabavom ili sarkastičnim komentarom.

Šta kažu istraživanja

Ta razapetost dovodi u pitanje i sam mit o nama (Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i ostalim narodima i narodnostima) kao “najtoplijem narodu na svijetu”.

Kada se romantizovana autopercepcija uporedi sa zvaničnim globalnim podacima, dobija se sasvim drugačija slika u kojoj dominiraju četiri naučna pokazatelja:

– Indeks empatije: U sveobuhvatnom istraživanju Univerziteta u Mičigenu na uzorku od 63 zemlje, najviše ocjene za empatiju dobile su države poput Ekvadora, Saudijske Arabije, Perua, Danske i Koreje. Zemlje Istočne i Južne Evrope našle su se u donjoj polovini tabele;

– Svjetski indeks davanja (CAF World Giving Index): Ovaj indeks godinama mjeri tri parametra – pomoć strancu u nevolji, doniranje novca i volontiranje. Na vrhu su godinama Indonezija, Kenija, SAD i Mjanmar. BiH i zemlja u okruženju se redovno nalaze u donjoj polovini svjetske liste (uz kratkotrajne skokove isključivo tokom velikih prirodnih nesreća);

– Otvorenost prema strancima (InterNations): U anketama koja obuhvata desetine hiljada stranaca koji žive u inostranstvu, titulu najsrdačnijih i najotvorenijih nacija redovno odnose Meksiko, Portugal, Filipini, Vijetnam i Brazil. Istraživači uočavaju da je srdačnost na našem prostoru uglavnom relacijska i rezervisana za goste, dok u svakodnevnom javnom prostoru dominira defanzivnost;

– Nivo društvenog povjerenja (World Values Survey): Sociološka istraživanja pokazuju da na Balkanu vlada izuzetno nizak nivo opšteg povjerenja u nepoznate ljude i institucije, što je u direktnoj suprotnosti sa pojmom opšte “kolektivne topline”.

Nezacijeljene traume

Na kraju, drastična razlika između individualne topline i kolektivne destruktivnosti ostaje centralni paradoks ovih prostora. Pojedinac je spreman dati sve za čovjeka pored sebe kada nastupi nevolja, ali masom je i dalje znatno lakše upravljati pomoću straha nego pomoću solidarnosti.

Dok god političke elite uspješno eksploatišu nezacijeljene traume iz prošlih ratova i drže tenziju živom već decenijama, empatija će ostati tek povremeni bljesak u kriznim trenucima – umjesto da postane trajna osnova za izgradnju društva koje ne ponavlja sopstvene najteže greške.