Tiha hrabrost za Dan žena: Majke poginulih boraca dijele svoje priče i bol
06.03.2026. | 12:50Stana Lelić iz Gornjeg Klakara, majka tada dvadesetdvogodišnjeg Gorana koji je poginuo na bihaćkom ratištu 1995. godine, istakla je danas u Brodu da treba biti čvrst i odlučan u očuvanju Republike Srpske, za koju je njen sin dao život.
Na svečanom prijemu povodom međunarodnog Dana žena za majke poginulih boraca sa područja opštine Brod, koji organizuje Boračka organizacija zajedno sa opštinom već 19 godina, Lelićeva se prisjetila trenutka kada su joj saopštili da je Goran poginuo.
“Plela sam i pletenje mi je spalo. Trebalo je vremena da shvatim šta se dogodilo. Muž je loše reagovao, derao sa sebe odjeću. Preteško je bilo”, priča Lelićeva, čiji je muž kasnije preminuo, stalno govoreći da “želi da ide svom Goranu”.
Ona je ispričala da tri-četiri sedmice nisu mogli da dovezu Goranovo tijelo, te da joj je taj period bio veoma težak.
“Teško je i mučno. Bio je lijep i vrijedan, poželim ga, gledam njegovu sliku. Noću se isplačem”, rekla je Lelićeva, koja i dan-danas žali što nije vidjela njegovo tijelo jer su joj tako savjetovali, budući da ga je brat jedva prepoznao.
Na prijemu za majke poginulih boraca u Brodu povodom Dana žena bila je i Ana Nenadić iz sela Grk, koja je u proteklom ratu izgubila dvadesetpetogodišnjeg sina Dragu.
Nenadićeva je rekla da joj ovaj prijem mnogo znači i ispričala da su joj tri sina bila na ratištu, od kojih je jedan poginuo, a jedan je bio ranjen.
“Iz ove kože ne mogu u drugu”, rekla je Nenadićeva i podsjetila da je Drago radio kao klesar i govorio joj da će joj uraditi najljepši spomenik, ali eto, ona je, nažalost, doživjela da njega sahrani.
