Sutra Sveti car Konstantin i carica Jelena: Ova dva običaja prate ovaj veliki praznik

02.06.2026. | 09:31

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici sutra obilježavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu, a ovaj praznik prate brojni običaji, ali i važno istorijsko znamenje.

Vjeruje se da danas valja otići u crkvu i zapaliti svijeću za sve mučenike koji su svoj život dali boreći se za hrišćanstvo. Uglavnom se izgovara tropar posvećen Konstantinu:

– Kresta tvojego obraz na nebesi vidjev, i jakože Pavel zvanije ne ot čelovjek prijem, vo carjeh apostol tvoj Gospodi, carstvujuščij grad v rucje tvojej položi: jegoće spasaj vsegda v mirje, molitvami Bogorodice, jedine čelovjekoljubče”.

Postoji i vjerovanje da ćete očistiti tijelo od bolesti ako se tri puta umijete svetom vodicom. Takođe, ovo je imendan svim Jelenama, a zna se da je to jedno od najčešćih ženskih imena u Srba.

Ovaj praznik se kao gradska slava proslavlja u Nišu, gradu gdje je i rođen car Konstantin, utemeljivač hrišćanstva. Kao esnafsku slavu obilježavaju ga kujundžije i željezničari.

Kult cara Konstantina i carice Jelena posbeno se njeguje kod Grka i Rumuna, pa se kaže da je kod njih Konstantin kao kod nas Sveti Sava.

Ovim svetiteljima posvećen je veliki broj hramova u Srbiji, a samo neke od njih su Voždovačka crkva u Beogradu, crkva Svetog Cara Konstantina i Carice Jelene u Velikom Trnovcu, crkva na Ljubišu, na Seljašnici kod Prijepolja, u Koretištu kod Gnjilana, Ivanjici, Stekerovcima kod Glamoča, Tomini kod Sanskog Mosta…

A evo i zašto su ovi svetitelji toliko važni za hrišćanski svijet i čime su nas zadužili.

Po Božjem promislu, kao pokrovitelj Crkve Hristove, pojavi se car Konstantin Veliki, rođen 274 godine, u nehrišćanskoj porodici. Još za života dobio je naziv: RAVNOAPOSTOLNI. Mnogo puta mu se javljao sam Gospod i izlazio mu je u susret u njegovim molitvama. Pred borbu sa Maksencijem, po starom predanju, na nebu mu se ukazao sjajan krst kao znak pobjede. Izdao je edikt (zakon) u Milanu, 313 godine, kojim je prestao dotadašnji progon hrišćana. Nakon pobjede nad Vizantijom, sagradio je divan prestoni grad, nazvavši ga Konstantinopolj (Carigrad). I kao što Božjem promislu bi izabran za borca protiv neznabožačkih i hristobornih careva, tako isto bi, radi svoga kršenja bačen u postelju, od opasne i neizlječive gube, piše Žena Blic.

Trudiše se mnogi da ga izliječe, ali bez uspjeha, te naposletku mu rekoše da jedini spas i njegovo izlječenje leži u tome da se okupa u krvi male djece. Naredi car Konstantin da se uhvate i pokolju sva djeca. Zakukaše majke, a on ustuknu i po cijenu sopstvenog života, gorko se pokaja i pusti djecu. To beše milo Bogu koji ga je time samo kušao, te mu posla dva apostola, Petra i Pavla, da ga upute na pravi put spasenja. On naredi episkopu Silvesteru da ga krsti i tog časa iščeznu njegova bolest. Smatrajući se nedostojnim da ode na poklonjenje Hristovom grobu, umjesto sebe spremi i posla svoju majku, caricu Jelenu.

Ode ona na poklonjenjeHristovom Grobu, i sa tog puta se vrati sa česticom časnog Krsta, koji ponese svom sinu na dar. Sveta carica Jelena uradila je mnogo toga što je korisno za hrišćansku vjeru. U Jerusalimu je pronašla Časni Krst koji su neznabožci bacili izvan grada i zasuli đubretom; podigla je mnoge crkve, od kojih treba napomenuti: crkvu nad pećinom Roždestva Hristova (na Gori Maslinskoj); crkvu na mjestu Vaznesenja Hristova u Getsimaniji; crkvu na mjestu Uspenja Presvete Bogorodice i još 18 hramova.

Pronašavši Časni Krst i iskopavši ga, svijeta carica Jelena ga stavi na jednog mrtvaca, jer upravo tada prolazila je jedna posmrtna povorka, jer biješe umro neki čovjek iz grada, te on vaskrsnu na očigled svih prisutnih.

Od tog dana Pravoslavna Crkva praznuje taj događaj 14 septembra kao Krstovdan. Mnogi neznabožci priđoše hrišćanskoj veri, a Časni Krst bi stavljen u srebrni kovčeg radi čuvanja i poklonjenja. Ova sveta carica se upokojila 327 godine u 80. godini života. Sveti car Konstantin, blagočestiv i darežljiv, poživio je još 10 godina od upokojenja svoje majke, te se i on predstavi Bogu 337 godine u 65. godini života.

Njegovo sveto tijelo prenijeto je u Carigrad i sahranjeno po njegovom zaveštanju u crkvi Svetih Apostola u Carigradu. I danas, poslije toliko godina, Sveti ravnoapostolni Car živi beskonačnim životom u vječnom Carstvu Hristovom, pomažući mnogima koji ištu od njega i Jedinoga Boga pomoć i isceljenje.