Sutra se obilježava praznik Hrisanta i Darije: Zašto se na ovaj dan ne pere veš i ne šije odjeća

31.03.2026. | 21:36

Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik Sveti mučenici Hrisant i Darija, svetitelja čija priča o vjeri, istrajnosti i duhovnoj snazi i danas inspiriše vjernike.

Hrisant je bio jedinac bogatog i uglednog Polemija, koji se iz Aleksandrije preselio u Rim. Kao sin iz visokog društva, imao je pristup najboljim učiteljima i školama svog vremena, ali mu svo to znanje nije donijelo ono što je tražio – istinu. Upravo u tom unutrašnjem nemiru, do njegovih ruku dolaze Jevanđelje i apostolski spisi. Čitajući ih, Hrisant pronalazi ono što je dugo tražio i, kako se vjeruje, biva „obasjan istinom“.

U želji da produbi svoju vjeru, pronalazi učitelja – sveštenika Karpofora, koji ga krštava i uvodi u hrišćanski život. Međutim, njegov otac nije mogao da prihvati ovu odluku. U pokušaju da ga odvrati od hrišćanstva, izlaže ga raznim iskušenjima – zatvara ga sa bludnim djevojkama i pokušava da ga vrati „starom životu“. Hrisant ipak ostaje postojan.

Kada to nije uspjelo, otac ga primorava da se oženi neznabožačkom djevojkom Darijom. Ipak, ono što je trebalo da bude kazna, pretvara se u duhovno jedinstvo – Hrisant uspeva da ubijedi Dariju da i ona primi hrišćanstvo, te odlučuju da žive u čistoti, kao brat i sestra.

Nakon smrti oca, Hrisant i Darija slobodno ispovedaju svoju vjeru. Međutim, u vrijeme cara Numerijana, njihova posvećenost Hristu dovodi ih pred teška iskušenja. Bivaju uhapšeni i izloženi strašnim mukama. Prema predanju, njihova vjera i čuda koja su se dešavala tokom mučenja toliko su impresionirali njihovog mučitelja Klavdija da je i on, zajedno sa svojom porodicom, primio hrišćanstvo – zbog čega je i sam stradao.

Darijina istrajnost posebno je ostavila utisak na savremenike, pa su čak i neznabošci uzvikivali: „Darija je boginja!“ Ipak, njihov kraj bio je mučenički – zatrpani su kamenjem u dubokom rovu. Na tom mestu kasnije je podignuta crkva, koja je postala mesto molitve i sećanja.

U blizini tog rova nalazila se i pećina u kojoj su se hrišćani tajno okupljali na molitvu i pričešće u čast ovih svetitelja. Kada su neznabošci otkrili njihovo okupljanje, zatvorili su ulaz u pećinu, ostavljajući vjernike da skončaju, vjerujući da ih time šalju u „bolji svet“.

Hrisant i Darija, zajedno sa drugim mučenicima, među kojima su bili sveštenik Diodor i đakon Marijan, postradali su za veru u Rimu krajem 3. veka, oko 283. i 284. godine.

Iako ovaj praznik nije obeležen crvenim slovom u crkvenom kalendaru, njegov značaj među vernicima nije umanjen. Naprotiv, smatra se danom opreza i duhovnog mira.

Prema narodnim običajima, danas se preporučuje izbegavanje kućnih poslova – posebno čišćenja, pranja velikog veša i šivenja. Veruje se da je dan posvećen molitvi, smirenosti i sećanju na snagu vere koju su ovi mučenici pokazali.

Njihova priča ostaje snažan podsetnik na to koliko vera može biti nepokolebljiva čak i pred najvećim iskušenjima, piše Ona.rs.