FOTO: ONA.RS
Sutra počinje Crkvena Nova godina: Istog dana SPC slavi i Prepodobnog Simeona Stolpnika
13.09.2026. | 21:09 Dodaj BL Portal kao Google izvorSrpska pravoslavna crkva 14. septembra obilježava početak Crkvene Nove godine, odnosno početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga, a istog dana vjernici proslavljaju i Prepodobnog Simeona Stolpnika, jednog od najpoznatijih hrišćanskih podvižnika.
Iako smo navikli da novu godinu vezujemo za 1. januar, crkvena godina počinje 1. septembra po julijanskom kalendaru, odnosno 14. septembra po građanskom, gregorijanskom kalendaru koji danas koristimo.
Prema navodima Srpske pravoslavne crkve, Prvi vaseljenski sabor odredio je da crkvena godina počinje prvog septembra. Septembar je kod Jevreja predstavljao početak nove građanske godine, vrijeme sakupljanja plodova i prinošenja zahvalnosti Bogu, a upravo u ovom periodu Hristos je u sinagogi u Nazaretu pročitao riječi proroka Isaije kojima se najavljuje „godina milosti Gospodnje“.
Zašto Crkvena Nova godina počinje u septembru?
Početak crkvene godine naziva se i Indikt, a 14. septembar za pravoslavne vjernike predstavlja početak novog bogoslužbenog ciklusa. Za razliku od građanske Nove godine, ovdje naglasak nije na slavlju kakvo poznajemo 31. decembra, već na duhovnom početku, molitvi i ulasku u još jednu godinu crkvenih praznika, postova i bogosluženja.
Srpska pravoslavna crkva navodi i da je septembar značajan u istoriji hrišćanstva zbog pobjede cara Konstantina Velikog nad Maksencijem, poslije koje je uslijedila sloboda ispovijedanja hrišćanske vjere u Rimskom carstvu. Građanska godina se dugo računala od septembra, prije nego što je početak godine pomjeren na januar, prenosi “Ona.rs”.
Istog dana slavimo Prepodobnog Simeona Stolpnika
Na prvi dan nove crkvene godine obilježava se i uspomena na Prepodobnog Simeona Stolpnika, svetitelja čiji je neobičan način života ostavio toliko snažan trag u hrišćanstvu da je po njemu čitav jedan oblik podvižništva postao poznat kao stolpništvo.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prema žitiju koje objavljuje SPC, Simeon je rođen u Kapadokiji, u selu Sisan, u porodici Susotiona i Marte. Još kao dijete odlazio je u crkvu, a vrijeme poslije službe provodio je u samoći i molitvi. Roditeljski dom napustio je veoma mlad i otišao u manastir, gdje je živio izuzetno strogo, u poslušnosti, postu i molitvi.
Kako se glas o njegovom podvigu širio, ljudi su počeli da dolaze iz udaljenih krajeva tražeći utjehu, savjet i iscjeljenje. Simeon, međutim, zasluge nije pripisivao sebi. SPC u njegovom žitiju prenosi njegove riječi:
„Proslavljaj Boga koji te iscijelio i nikako se ne usuđuj reći da te Simeon iscijelio.“
U toj rečenici možda se najbolje vidi ono po čemu je njegov život ostao upamćen, potpuno odricanje od lične slave i usmjeravanje čovjeka ka Bogu.
Zašto se zove Stolpnik?
Kako je sve više ljudi dolazilo do njega, Simeon je tražio još veću samoću za molitvu. Podigao je stub na kojem je počeo da živi i moli se, zbog čega je ostao poznat kao Simeon Stolpnik.
Prema žitiju SPC, prvi stub bio je visok šest lakata, a kasnije su podizani sve viši stubovi. Na njima je proveo mnogo godina izložen vremenskim prilikama, istrajavajući u svom podvigu. Smatra se prvim velikim predstavnikom ovog oblika asketskog života.
Predanje mu pripisuje dar proroštva, brojna iscjeljenja i čuda, a na mjestu njegovog stuba kasnije su podignuti crkva i veliki manastir.
Dan za novi početak, ali ne postoje „magična“ pravila
Uz Crkvenu Novu godinu na internetu se često mogu pronaći različiti spiskovi narodnih običaja, poput tvrdnji da ovog dana obavezno treba nešto započeti, izbjegavati svađu, vratiti dugove ili izgovoriti određene želje kako bi godina bila srećna.
Za takva pravila nema osnova u zvaničnom učenju SPC, pa ih ne treba predstavljati kao crkvene običaje.
Smisao početka nove crkvene godine mnogo je jednostavniji i dublji. To je prilika da čovjek novu godinu svog duhovnog života započne molitvom, zahvalnošću i preispitivanjem onoga što želi da promijeni u sebi.
A život Prepodobnog Simeona Stolpnika, koji se proslavlja upravo tog dana, nosi možda i najbolju poruku za takav početak: vjera se ne pokazuje velikim riječima, već istrajnošću, smirenjem i životom koji tim riječima odgovara.
